Marta Miletić
1. Svakoga dana, svakom je čovjeku udijeljeno jednako vrijeme, od 24 sata, s po 60 minuta u svakom satu. Dakle, svi ljudi imaju jednake vremenske odrednice za start u organizaciju sebe, stjecanje navika i razvitak u odrazu usvojenih, naučenih, primljenih znanja, kao poticaja za osobno razmišljanje i inicijativu o sebi i svojim perspektivama. Kako ste se organizirali u “prosječnom radnom danu” kao jedinici vremena, jer je poznato da je “dan smanjena slika života” i onako kako nam je profiliran dan, tako se postupno formira profil života, s nakupinama “plusa” ili “minusa”, u rezultatima. Naime, psiholozi nas poučavaju da je potrebno dan podijeliti u tri temeljna dijela: osam sati rada, osam sati odmora, rekreacije, zabave, i osam sati aktivnog zdravog sna. Može li taj model uspješno funkcionirati u suvremenosti, da bi se postigli rezultati slični vašem primjeru?
Smatram da se spomenuti model organizacije dana ne može doslovno primijeniti na mome fakultetu. One dane, kada je bilo potrebno predati projekte ili domaće uratke ili se pripremiti za nadolazeći kolokvij ili ispit, 8 sati rada nije bilo dovoljno. Tada nije bilo dovoljno vremena za odmor i rekreaciju, ali bi to svakako nadoknadila ostalih dana, kada nije bilo potrebe za puno rada. Ovakav način raspodjele vremena u mom je slučaju savršeno funkcionirao i davao dobre rezultate, ali nije nužno primjenjiv na svakoga i na svim fakultetima. Svatko bi trebao pronaći model koji najviše odgovara njemu osobno i situaciji u kojoj se nalazi.
2. Kratak osvrt, molimo, na vaše djetinjstvo, školovanje do fakulteta, stečene navike i odluku da izaberete studij koji ste završili s najboljim rezultatom u akademskoj godini, ‘10./’11.
Cijeli svoj život živim u Zagrebu, na istoj adresi, s roditeljima i starijom sestrom. Pohađala sam osnovnu školu „Većeslava Holjevca“, gdje sam i stekla naviku samostalnog učenja i izvršavanja radnih obaveza. U klupama moje osnovne škole upoznala sam najbolju prijateljicu koja je imala velikog utjecaja na moje daljnje školovanje. Naime, zajedničkom smo odlukom obe upisale XI gimnaziju te kasnije i Građevinski fakultet. Unatoč brojnim obavezama (sport, školska natjecanja, učenje stranih jezika…), koje su mi pomogle da u ranijim godinama steknem radne navike, djetinjstvo i mladenački život su mi bili bezbrižni, puni igre, druženja i veselja.
3. Da li ste već rano,u srednjoj školi, osjetili afinitet za pretpostavke, vrijednosti koje Vam je studij pružio?
Odluka da upišem baš Građevinski fakultet dogodila se u zadnji trenutak, ali sam već i ranije znala da ću upisati neki od prirodoslovno-matematičkih ili tehničkih fakulteta, jer se moj interes za matematiku, fiziku i srodne predmeta javio već na samom početku mog školovanja.
4. Da li ste se tokom studiranja bavili sportom i da li ste možda imali kakav hobi?
Tijekom studiranja nisam se aktivno bavila sportom, ali sam svaki slobodni trenutak iskoristila za razne fizičke aktivnosti sa prijateljima i kolegama. Htjela bih još spomenuti kako su glavne prednosti studentskog života upravo dugi praznici i mnoštvo slobodnih dana, koje sam najradije koristila za putovanja koja mi pružaju najveći užitak, a ujedno i odmor od učenja. Također, svako ljeto radila sam u SAD-u i po nekoliko mjeseci na raznim programima razmjene studenata.
5. Koliko puta ste izlazili na ispite?
Bolonjski proces studiranja omogućio mi je da veliki broj kolegija položim putem kolokvija, dok sam ostatak kolegija položila na redovnim ispitnim rokovima. Na ispite sam izlazila tek kada sam u potpunosti bila spremna, tako da sam većinu ispita položila iz prvog pokušaja.
6. Da li ste za vrijeme studija živjeli s roditeljima ili u domu/podstanarstvu-samostalno ili s cimerima?
Kako sam već ranije navela da sam iz Zagreba, za vrijeme studija nastavila sam živjeti s roditeljima, što mi je odgovaralo financijski, a i uvelike mi je olakšalo svakodnevne životne obaveze.
7. Financiranje tijekom studija... da li ste imali podršku u obitelji ili možda sami brinuli o nekom?
Financijsku podršku obitelji imala sam u vidu svakodnevnih troškova, a stipendija koju sam primala te zarada od studentskih poslova služila mi je kao džeparac za putovanja i druženja.
8. Recept uspjeha?
Moj osobni recept uspjeha je dobra organizacija vremena. Dan treba isplanirati tako da se osim učenja svakako ostavi vremena za druženje i odmor. Meni su osobno uvelike pomogla „grupna učenja“ s kolegama i prijateljima, što u NSK, što na fakultetu, gdje smo se svi međusobno poticali na rad i ohrabrivali.
9. Da sada tek počinjete studij ,da li bi sebi postavili cilj 5,0 ili bi dozvolili i niži prosjek?
Da sada započinjem studij ne bih si postavila takav cilj, jer ni kada sam upisala ovaj studij cilj mi nije bio prosjek 5,0 te je i niži prosjek svakako dolazio u obzir. Mislim da sam izvrstan prosjek ostvarila prvenstveno zato što sam studirajući shvatila koliko me građevina, a posebno geotehnika, uistinu zanima.
10. Kako je izgledao Vaš privatni život, izlasci, mladenačke ljubavi, druženje s kolegicama i kolegama?
Smatram da moj privatni život nije bio drugačiji od privatnog života drugih studenta i mojih vršnjaka. Uvijek se našlo vremena za izlaske, druženja, kave s prijateljima, kino i sl.. S kolegama i kolegicama znala sam često ići na razne roštiljade, izlete te na brojne sportske susrete studenata Građevinskih fakulteta iz regije, tzv. „građevinijade“.
11. Da li mislite da ste nešto propustili (“napucavajući prosjek”)?
Osobno smatram da nisam ništa propustila „napucavajući prosjek“, jer nikada nisam dozvolila da zbog učenja zanemarim ostale stvari koje me vesele i zanimaju.
12. Lekcija koju ćete pamtiti cijeloga života?
Studentski je život pun lekcija naučenih što na pozitivnim, što na negativnim iskustvima, ali nas sve one oblikuju u osobe koje smo danas. Mislim da ću, baš kao i ostali studenti, te lekcije pamtiti cijeli život, ali i čitavo studentsko iskustvo, kao predivno i jedinstveno životno razdoblje.
13. Da li ste ponosni na sebe i koji je vaš slijedeći korak?
Uistinu sam ponosna na sebe, a moj slijedeći korak bio je upisati poslijediplomski doktorski studij, koji nažalost zbog manjka osobnih financijskih sredstava nisam uspjela upisati, a posebno me razočarala nezainteresiranost brojnih institucija da jednom izvrsnom studentu omoguće nastavak obrazovanja. Iz tog razloga odlučila sam nastaviti s daljnjim školovanjem u inozemstvu.
14. I Vaša poruka, molim, studentskoj populaciji najprije svojega donedavnog fakulteta:
Moja poruka bi bila da uživaju u studentskim danima, mnogo putuju, stvaraju brojna poznanstva i iskoriste što više vremena za druženje i zabavu te da se ne živciraju previše oko studentskih obaveza. Jednoga dana kada završe studij i počnu raditi, možda će i biti više prihoda, ali manje vremena za stvari u kojima uživaju, a sve brige od prije izgledati će nebitne i smiješne. Znam da zvuči otrcano i sama sam se smijala starijima kada su mi slične poruke davali, ali istina je.