“Tišina mog šuma”,scensko-glazbena vizija, po Cesariću, HNK Zagrb
Leo Mujić je umjetnik impresivne plesne i koreografske produkcije.
Kao plesač je bio u koreografijama renomiranih stvaralaca - Mauricea Béjarta, Jeana Christophera Blaviera, Carolyn Carson, Marguerite Danlon, Philippea Decoufléa, Nacha Duata,Matsa Eka, Williama Forsytha, Jacopa Godanija, Jirija Kyliána, Blance Lee, Amande Miller, Ohada Naharina, Alessija Silvestrina....
U statusu slobodnog umjetnika, sudjeluje u različitim međunarodnim plesnim projektima diljem svijeta.
Balet »Tišina mog šuma« u koreografiji i režiji Lea Mujića je bila praizvedba prvoga cjelovečernjeg Mujićeva baleta prema motivima poezije Dobriše Cesarića, prošle, jubilarne sezone u zagrebačkom HNK
Cesarićevi stihovi u interpretaciji Dragana Despota, nadograđeni su djelima Mozarta, Schuberta, Debussyja i Vitalija, te skladbe mlade domaće autorice Anite Andreis.
Riječ je o suvremenom baletu s jakim klasičnim temeljem koji je
podloga pokretu.
“Moj pokret je suvremen, ja sam predstavnik suvremene apstrakcije. No, bez klasične tehnike uopće se ne može prići takvoj vrsti koreografije. Takvu vrstu pokreta može izvoditi isključivo ansambl koji na svojem repertoaru ima klasična djela.
Zagrebački ansambl njeguje i klasični i suvremeni baletni izraz. Repertoar je jak i zahtjevi koji se pred ansambl postavljaju na razini su onoga što se događa u svijetu.
Svaka velika operna kuća i svaki veliki baletni ansambl, na svojem programu imaju i klasični i suvremeni balet”kaže gospodin Leo Mujić.
Prenošenjem” pisane riječi” u pokret, zašto ste izabrali Dobrišu Cesarića?
“Cesarića sam odabrao nakon što sam pročitao još neke hrvatske književnike, a njegovo sam djelo odmah doživio kao blisko sebi, mojem senzibilitetu, i kao čovjeku i kao umjetniku. Prepoznao sam” njega u sebi” ili obrnuto” dodaje Leo Mujić
“Ugodjaj poezije nekoga pjesnika je jezgra iz koje nastaje moj pokret, ako se pisanom riječi koristim na idejnom planu. U Cesarićevim stihovima prevladavaju slike, a slike svatko doživljava pojedinačno i osobno. Nitko na sceni ne glumi Cesarića, niti pokretom oslikava njegove slike. Njegovi su stihovi apstrakcija.
Razmišlja li se o njegovu djelu, on, kao i svaki pjesnik, govori o ljudskoj duši i pojavama poput rađanja proljeća, jeseni, zime,… ljubavi i tako dalje.
Podijelio sam sve u nekoliko temeljnih dijelova; priroda, društvo samo po sebi, društvo protiv pojedinca, smrt, koja u sebi sadržava i rat i nestajanje, neki početci, neke svečanosti... ..”
Kako biste predstavili svoj koreografski postupak?
“On je ekstreman, zahtijeva vrlo visoku psihofizičku spremnost. Volim tijelo, volim izražene klasične linije, stavljanje tijela u ekstreme. Duboko vjerujem u tijelo, vjerujem u lijepa tijela, u pokazivanje tijela - ali bez ekshibicionizma, samo me zanima atletski, tjelesni aspekt ovoga posla. Osobito ovdje, ljudi se boje plesati i svi podliježu raznim konceptima.
Volim koncept kao takav, ali volim i ples, tjelesnost, volim ljude koji se troše dok rade, volim ekstreme, odnosno dovođenje klasičnih linija do ekstrema. To je najteže. Ljudi vole koncepte, zato što se ne mogu više tjelesno razvijati. Bave se konceptologijom - hodaju, šetaju, dišu, sjeckaju luk... A većina ih, zapravo, ne može više plesati.”
Tko je utjecao na Vas, najviše?
“Imao sam sreću plesati u koreografijama velikih svjetskih koreografa. Možda će zvučati jednostavno, ali najveći utjecaj na mene je imao William Forsythe, koji je pomjerio tu, vrstu estetike, dovodeći do ekstrema tjelesnu spremu plesača.”
Za »Tišinu mog šuma« izabirete klasičnu glazbu, Mozarta, Vitalia, Debussy-a, Schubert-a . Kako se u te “koordinate”uvrštava suvremeni repertoar Anite Andreis?
“ S Anitinom glazbom sam se susreo neposredno prije rada na ovom projektu. Ona je skladateljica specifičnog stila orkestracije i orkestralne boje, bogate glazbene teksture, linija i atmosfere. Svojom glazbom potiče u slušatelja brojne slike i osjećaje, a kako mi je nedostajao taj suvremeni “novi zvuk” uz glazbu renomiranih skladatelja koje svi prepoznajemo, učinilo mi se da je ona idealna.
I kao što će svi moći čuti, nisam pogriješio.”