Predstojeći lokalni izbori i državna političko-ustrojbena razina
Ovogodišnji lokalni izbori u Republici Hrvatskoj nose ,čini se,značajke posebnosti glede stupnja harmonične koordinacije s državnim stranačkim čelništvom,kao fenomen svih stranačkih središnjica u zemlji.
Naime,lokalne sredine pouzdanije i podrobnije poznaju svoje kandidate i svoju životnu svakodnevicu,što znatno utječe na vrste i oblike odnosa spram programa i nositelja lokalnih izbornih lista, pa svjedočimo nastajanju koalacija koje su znatno različite od odnosa stranačkih središnjica na državnoj razini.
Treba respektirati tu pojavu i analitičkim pristupom iz središnjih stranačkih stožera tvoriti uvjete za dobre motive izborne izlaznosti ,a time i šireg političkog angažmana sveukupne javnosti u zemlji.
Naime Hrvatska je vrlo dugo imala čelnike najvećih političkih stranaka koji su,čak godinama,bili na najnižem stupnju tzv.' ljestvice popularnosti' brojnih i najraznovrsnijih anketa javnoga mnijenja.
Ta pozicija 'dna ljestvice' nije pridonosila samokritičnom pristupu svakoga od čelnika dviju najvećih stranaka,a javnost, pa i najšira,mogla je to tumačiti stupnjem ignorirajućeg odnosa prema važnim objektivnim pokazateljima pozicije čelnika u javnom polju političkoga života.
Postupno je sve to stvaralo uvjete za sve veću pozornost prema lokalnim 'centrima moći', što je, vremenom,vodilo političko – socijalnoj eroziji na relaciji državna stranačka središnjica i lokalne sredine.
To je sve bilo opstojno godinama i stvorilo duh, koji se, jednim novim vidjenjejm koje sugerira i 'nagle okrete' i nove parametre u pristupu programsko –izbornoj svakodnevici uoči novih lokalnih izbora u zemlji, ne može hipom ostvarivati,
Čini se najizglednijim da će ovogodišnji lokalni izbori u zemlji, biti stanovito'prijelazno razdoblje', derivat brojnih zapuštenih pristupa i odnosa središnjice i lokalnih centara s njihovim nositeljima lokalne izvršne vlasti i ustroja koji ona nosi s najavama etape zamašnjaka razvitka.
Središnjice stranaka bi trebale imati optimalni pristup tom širokom društvenom fenomenu i, ne vezujući programsku strategiju stranačkih središnjica, pratiti i nalaziti uvjete za konstruktivne 'spone' s lokalnim sredinama u prostoru programskih najvitalnijih vrijednosti, da bi se stvarala potrebna, nužna vertikala lokalnih i državne vlasti, osobito izvršne.
Na tome posebno treba nastojati ,prirodno, i uoči izbora,a osobito nakon toga kada se spozna raznovrsnost koalicijskih i kadrovskih profila svake od lokalnih sredina kao izborne jedinice u zemlji.
Za takav vitalan odnos središnjica i lokalnih sredina, potrebno je imati kvalitetan tim za obuhvatne analitičke pristupe svakoj izbornoj jedinici i nastajanje nove zdrave platforme za pristup i odnose svake od lokalnih izbornih jedinica s izvršnom vlašću na razini države.
Sretna je prigoda prepoznati da je hrvatski Premijer,peti čelnik HDZa, ličnost koja je dobila veliko povjerenje i potporu, znatno i izvan stranačkih 'okvira' u prošlojesenskim parlamentarnim izborima, pa je vrijedan pokazatelj uspješne prilagodbe i uspešnoga najšireg operativno-izbornoga programa u životu zemlje, sa svim nositeljima lokalne vlasti, nakon izbora, bez obzira kojim koalicijskim izborima i programima se oni dogadjali.
Program hrvatske Vlade je takvih vrijednosti da jamačno korelira sa svakom od lokalnih sredina i svakom od lokalnih izbornih jedinica u zemlji.