POLITIČKA UČIONICA
1. Zašto ste u jednom nedavnom razgovoru na HTV postavili u žarište pitanje „političkog sustava“?
Hrvatska je krcata političkim, gospodarskim, sigurnosnim i ljudskim problemima, koji se neprestance rađaju, a koji se ne mogu riješiti bez politike ili djelovanja države. Ti se problemi ne daju riješiti prigodnim izravnim djelovanjem nositelja vlasti, za što u vlasti postoji izrazita sklonost. Sprječavanje pojave problema i njihovo rješavanje je zadaća političkog sustava. Kad se u govornom jeziku kaže da „ne djeluje pravna država“, valjalo bi reći da „nemamo primjeren politički sustav“ i da on nije pravo rabljen.
Na jesenskom sastanku MMF-a i Svjetske banke američki ministar financija Timothy Geithner izjavio je, da je jedan od dvaju gorućih svjetskih problema „zabrinutost raširena cijelim svijetom i diljem SAD za to, može li američki politički sustav odoliti izazovima s kojima se susrećemo“. Na vijest o planiranoj novoj zamjeni na položajima premijera Putina i predsjednika Medvedjeva, bivši sovjetski predsjednik Mihail Gorbačov ogorčeno je izjavio: „Ako se to dogodi, kako ćemo promijeniti (sadašnji slab) politički sustav?“
2. Mogu li izbori donijeti poboljšanje stanja u Hrvatskoj?
Zbog neprimjerenosti političkog sustava u RH izbori od 1990. godine ne nose poboljšanje stanja. To se događa zato, što se na izborima mijenjaju samo nositelji vlasti, ali ne i politički sustav. Hrvatskoj su potrebni „izbori“, poslije kojih bi se mijenjao politički sustava. Takva se promjena često izvodi političkom revolucijom. Ne klasnom ili nacionalnom, nego političkom revolucijom.
3. Zašto je pitanje političkog sustava općenito važno?
Politički sustav jedne političke zajednice ili države je sredstvo države ili naroda, koji omogućuje uređeno zadovoljenje životnih potreba i ostvarenje ljudskih svrha. Država bez političkog sustava je mrtva. Nositelji vlasti trebali bi samo nadzirati i upotpunjavati politički sustav.
Politički sustav čine prvobitno ustav države i drugi pisani zakoni, primjerice izborni zakon, ali i nepisani zakoni. Politički sustav uključuje i svrhe zajednice, potrebne granice snošljivosti, sustav uvjerenja (ideologiju, a ranije religiju), sustav ljudskih vrijednosti, koji se temelji na sustavu uvjerenja, mjerila ponašanja, prihvaćene postupke upravljanja te formalnu i neformalnu strukturu vlasti.
4. Nisu li pogled građana i pozornost vlasti diljem svijeta uprte samo u gospodarstvo?
Gospodarski problemi su vrlo ozbiljni, ali su prvobitno uzrokovani neprimjerenom politikom. Primjerice, otvaranje domaćih tržišta tuđim proizvodima, ako domaći proizvodi nisu konkurentni, posljedica je krive politike. Mnogi ljudi će reći da se „tržište mora otvoriti“, što samo znači da je politički sustav prihvatio liberalizam kao svoj sustav uvjerenja, a to nije pitanje gospodarstva, nego pitanje politike, koja nosi teške gospodarske posljedice.
Valja općenito znati, da pogrešna politika ili neprimjeren „politički sustav“ uzroči gospodarske probleme, koji se moraju uklanjati političkim sredstvima ili putem (promjene) političkog sustava.
5. Kakva je sprega gospodarstva i politike?
U svakoj političkoj zajednici postoje četiri neraspletljive mreže utjecaja: politika, gospodarstvo, sigurnost i sustav ljudskih vrijednosti, koji se temelji na uvriježenom sustavu uvjerenja. Te mreže su institucionalna društvena sredstva za zadovoljenje životnih potreba i ostvarenje ljudskih svrha. (Svrhe su bitne, jer se po svrhama ljudi razlikuju od ostalih živih vrsta.)
Stoga, sve što se događa u jednoj mreži utjecaja ima posljedice i u drugim mrežama. Međutim, postoji logičan posljedični slijed: neriješeni gospodarski problemi se pretvaraju u političke, neriješeni politički problemi u ljudske, a neriješeni ljudski problemi u sigurnosne. To pokazuju nacionalne sadašnje revolucije ili preobrazbe u Sjevernom Levantu i na Bliskom Istoku, a eksplozivno društveno stanje vlada u nebrojenim ili u svim zemljama svijeta.
Zato je neobično važan politički sustav u političkoj zajednici.
6. Zašto pridajete neobičnu važnost sustavu ljudskih vrijednosti?
Politički sustav služi ljudima samo ako je poduprt od primjerenog sustava ljudskih vrijednosti. Za trajanje društva bitan uvjet je postojanje povjerenja među ljudima te između društva i ljudi. Iznenađenja su ubitačna za društvo i za odnose među pojedincima. Ako ljude ne rese ne izmišljene, „idealne“ vrline, nego vrline primjerene potrebama političkog sustava i političke zajednice cijela zajednica će živjeti u neizvjesnosti. Takozvana „pravna država“ ili policijski režim ne stvaraju solidarnost i izvjesnost u društvu.
Ako se pretpostavlja da je narod svoj politički sustav odredio prema okolnostima u kojima živi, tad i sustav ljudskih vrijednosti mora biti primjeren političkom sustava, kako bi taj sustav mogao služiti narodu.
7. Na čemu se temelji sustav ljudskih vrijednosti i koje neposredne dobrobiti on pruža?
S obzirom da ljudi ne nasljeđuju ponašanje, ponašanje se odgojem treba unijeti u ljude. Međutim, kako ljudi nisu automati i kako ih društvo ne smije pretvoriti u automate, ljudi svoje društveno ponašanje trebaju usmjeravati zajedničkim sustavom uvjerenja, koji bi svaki čovjek trebao uzeti kao svoj. To vrijedi uz pretpostavku, da je politički sustav političke zajednice primjeren životnim potrebama i ljudskim svrhama. Ljudi nisu automati i oni sami trebaju svoje ponašanje usmjeravati i nadzirati sustavom uvjerenja, koji sadrži i ljudske svrhe.
8. Od čega se sastoji sustav uvjerenja?
Sustav uvjerenja u biti se sastoji u ideji, koja uključuje ljudske svrhe i načela, koja su zrcalna slika postavljenih ili odabranih svrha. Ideja ima regulacijsku ulogu. Ona stalno uperuje ljudsko ponašanje u poželjne i objavljene svrhe. Ako je sustav uvjerenja postavljen kao ideologija, koja sadrži aksiome, pravila, zapovijedi i propise, vlasti ustrajavaju na nastavku propisanog ponašanja, iako ono ne vodi ostvarenju ljudskih svrha. Ideologije ujarmljuju ljude za ostvarenje društvenih svrha (vlasti), a ne ljudskih svrha.
Zajednički sustav uvjerenja je temelj i jamstvo zajedništva i društvene kohezije. Prije su ulogu sustava uvjerenja imale religije.
9. Kad spominjete zajedništvo mislite li na zajedništvo u globalnom svijetu?
Smatram da je današnjem svijetu nemoguće ostvariti globalno životno zajedništvo, jer je globalnost kakvu su liberalizam, kapital i svjetsko tržište ljudima nametnuli individualizam i međuljudsko nadmetanje. Danas kapital, a prije su to činili drugi, nastoji uspostaviti unitarizam kao zamjenu za zajedništvo. Stoga bi zasad bila poželjna međunarodna i međudržavna suradnja na osnovi uzajamnosti. Svjetsko zajedništvo može biti u čekaonici suradnje, dok se ne obnovi zajedništvo u obiteljima, zavičajima i domovinama.
Narodno zajedništvo je stup budućeg svjetskog zajedništva, a njega nema bez zajedništva i solidarnosti u obiteljima i u radnim zajednicama. Zajedništvo je kao komplet ruskih babuški. Unutar svake babuške – osim one najsitnije, kojoj veličinu određuje tankoća stjenke koju majstor može postići – ima manja babuška. Nema izgradnje zajedništva u velikim zajednicama, bez čuvanja malih zajednica.
10. Imaju li narodi dobar temelj opstanka u globalnom svijetu?
Narodi su se pojavili kao prirodne zajednice, koje je stvorila evolucija vrsta. To su najšire zajednice, koje je proizvela kulturna evolucija čovjeka putem govora. Njih je kapital pokušao razoriti. Sad, kad je liberalizam iznevjerio narode, prirodno zajedništvo naroda valja obnoviti. Ne treba ga stvarati nego samo obnoviti, a za to je bitan politički sustav.
11. Otvara li pitanje države i nacionalno pitanje?
Uloga države je bitna u svijetu, jer država ima zadaće koje pojedinci ne mogu, a kapital ne želi preuzeti. Osim tog troga na svijetu nema nikoga drugog. Zaštitu ljudi i naroda, rada i vrijednosti rada, prostora i prirodnog blaga te okoliša i klime može preuzeti samo narodna država. Naglašavan riječ „narodna“, jer su višenarodne države veliko zlo i jer su privremene. Bez podjele svijeta u države u njemu bi vladali bezvlašće i propadanje, što se vidi po sadašnjem svijetu, kojime je kao cjelinom pokušao zavladati kapital. Nacionalne države su temelj reda i poretka u svijetu.
Sve ideologije su propale zbog zanemarenja pitanja narodnosti i državnosti. Kao i uvijek narodi su nezaobilazni. Narodi su „grobari“ ideologija, iako se one računale da će biti „grobnice“ naroda. Kapital i liberalizam pokušali su narodno životno zajedništvo zamijeniti sintetičkim zajedništvom „udruga građanskog društva“ i prometanjem etničkih skupina u narode. Životnom zajedništvu nema nadomjeska. Ostvareni stupanj zajedništva je mjera vjerodostojnosti svakog poretka.
12. Kako se ufate naglašavati ulogu naroda, kad je donedavno „komunistička postavka“, koja je nedavno zamrla, zanemarivala ulogu naroda, i kad to sad radi liberalizam?
Istina je, da je „komunistička postavka“ zagovarala klasno jedinstvo preko granica država i naroda – „proletarski internacionalizam“ – koji se promicao pod geslom. „Proletari svih zemalja, ujedinite se!“ Liberalizam također promiče internacionalističku, kozmopolitsku ideologiju kojoj smetaju narodi. Svi totalitarni režimi propovijedali su unitarizam, jer su im smetali narodi, u kojima se na latentnom, potisnutom narodnom zajedništvu lako podiže otpor nasilju. To čine svi režimi kojima smeta demokracija ili „narodovlašće“, koja bi svojom uspostavom razvlastila nositelje totalitarne vlasti i uklonila unitarnu ideologiju.
13. Čemu ste demokraciju spomenuli poslije govora o političkom sustavu, sustavu uvjerenja, sustavu ljudskih vrijednosti, državi i o nacionalnom pitanju, zapravo pri kraju ovog razgovora?
Poslastica je uvijek na kraju objeda. Demokracija ili narodovlašće nije politički sustav. Ona je načelo usmjeravanja djelovanja političkog sustava na dobro naroda. Ona je načelo nacionalne politike. Ona je temelj uspostave solidarnosti, uzajamnosti i društvene kohezije ili sljubljenosti u narodima, ali i temelj suradnje među narodima. Suradnja među narodima ne može se uspostaviti, ako se prvo ne postavi temelj za zadovolje životnih potreba i ispunjenje ljudskih svrha u narodima. Suradnja među narodima može dopuniti demokraciju, ali je ne može nadomjestiti. Demokracija je životno ljudsko zajedništvo.
14. Vi također smatrate da je demokracija prevažno pitanje, a zašto je, onda, nema?
Demokraciju je uništilo svjetsko slobodno tržište, kojemu smeta sloboda ljudi kako bi kapital mogao biti slobodan. Demokracija i slobodno svjetsko tržište ne idu zajedno: ili jedno ili drugo. Tu isključivost je nametnuo kapital.
Zajedništvo naroda i demokraciju valja ponovo uspostaviti, a za to je potrebno relokalizirati svjetsko slobodno tržište, kako bi narodi u demokraciji mogli nadzirati svoja tržišta. Kako narod može biti slobodan, ako mu tuđi ljudi nadziru tržište? Da se to postigne prvo valja ukloniti liberalističku ideologiju.
15. Kako se može izvesti revolucija, koja će se sastojati u zavođenju demokracije ili narodovlašća?
Riječ „revolucija“ ni meni nije zazorna, ali će biti dosta da se umjesto o „revoluciji“ govori samo o povratku demokraciji ili narodovlašću. Smatram, da je izlazak svijeta iz nevolja, koje se sad čine neuklonljivima, u tome, da ljudi shvate na koji način sadašnji svijet uistinu traje ili funkcionira.
Ako trebaju obavljati svoju zadaću izbora nositelja vlasti, glasačima je presudno da znaju kako svijet uistinu traje ili djeluje. Za glasače je presudno da znaju kad treba promijeniti politički sustav, koji je prestao služiti ljudima da zadovoljavaju životne potrebe i da ispunjavaju ljudske svrhe. Sad politički sustavi diljem svijeta ispunjavaju „društvene“ svrhe odnosno svrhe posebnih interesa.
16. Bi li sve to, o čemu smo razgovarali, ljudi trebali učiti u školi?
U sadašnjim prilikama i okolnostima to ne bi bilo korisno. Za to bi valjalo pričekati obnovu demokracije. Sad bi takva poduka trebala biti izvaninstitucionalna, jer su sadašnje ustanove sluškinje kapitala, a ne pomoćnice naroda.
Trebalo bi osnivati političke učionice, u kojima bi se slobodno iznosio način funkcioniranja sadašnjeg svijeta te u kojima bi na svoja slobodna pitanja polaznici ili sudionici dobivali slobodne i iskrene odgovore.
S obzirom na to, da portal EHO.com ima izvrsnu duhovnu spregu s japanskom političkom mišlju, spomenut ću teško stanje u Japanu nakon provale brodovlja komodora Matthewa Calbrighta Perryja u japanske vode 1853. godine. Vodeći japanski „intelektualac obrane“, Šozan Sakuma, koji je bio i bogat baštinik, prodao je sav svoj imetak i dobivenim novcem utemeljio privatnu političku školu. Ta škola je bila rasadnik takozvane revolucije Meiji, kojom je Japan kad i Bismarckova Njemačka (1875.-1900.) stao uz bok ranije industrijaliziran zemljama i to bez posjedovanja kolonija.
Važno je početi.