Osamdeset je godina od rođenja Rudolfa Nurejeva. Ne znam kako bi izgledao njegov život da je dočekao te visoke godine, ne znam kako bi izgledala baletna umjetnost da je na nju mogao još utjecati. Kao i puno toga u njegovom životu ostat će i to razmišljanje bez odgovora.
Rudolf Nurejev, lijep, uzbudljiv i savršen u svojoj profesiji, čovjek koji inspirira. Njegov život tema je baletnih predstava, dokumentarnih filmova, njegovo lice i tijelo snimljeni su milion puta i nikada nisu bilo isti i nikada dosadni. Život i karijera koja inspirira BALETNU PREDSTAVU MOŽDA JEDNOGA DANA I OPERNU, a trenutno igrani film koji možda neki i neće pogledati ne želeći kvariti svoj vlastiti doživljaj tog života.Govorilo se o njemu da je skandaloznog ponašanja, a kakvog bi i mogao biti čovjek koji je srušio cijeli jedan dobro uhodan sistem i željeznu zavjesu bacio pod noge i okrenuo leđa onome što ga je sputavalo i gušilo i zaplovio svojim tempom. Taj tempo njegova života kao da mu je rođenjem usađen u vrelu tatarsku dušu koja je na svijet došla u dosadnom i odmjerenom ritmu vlaka u kojemu se rodio na putu za Irkutsk. Taj, za majku sigurno težak moment, Rudolf Nurejev nije mogao birati. Sve drugo u njegovom životu biti će njegov odabir ma kako teško dolazio do svojih zadanih ciljeva on ih je postizao kao apsolutni pobjednik.
Rodio se u obitelji vojnog lica u skromnim uvjetima života tadašnjeg Sovjetskog saveza. Dobro je upoznao neimaštinu, teškoću i želju za boljim. Kada ga je majka prvi put odvela u kazalište pokrenula se u njemu lavina želje postati djelom toga svijeta koji je ljepši ,bolji poetičniji nego li je ovaj u kojemu se svakodnevno kreće. Započelo je učenje u početku folklora a zatim i klasičnog baleta kod pedagoginje Ane Udaljcove, žene koja je prepoznala njegove mogućnosti i uputila ga u tadašnji Lenjingrad u slavnu školu klasičnog baleta Vaganovu. Premda je imao koju godinu više nego li su pravila dopuštala,primljen je u školu uz komentar pedagoginje baleta i slavne teoretičarke Vere Sergejevne Kostrovickaje …mladiću, vi ćete ili biti nitko i ništa u ovom poslu ili vas čeka velika slava, razmislite o svom izboru..
Ostao je naravno u školi u kojoj se odmah počeo sukobljavati s učenicima sa kojima je dijelio internatske prostorije u kojima često spava i živi po dvadesetak učenika. Rudi je tražio mir da čita ili sluša muziku pa je zaključavao sobu i ostavljao djecu na hodniku.Bio je autoritativan i grub, morali su ga slušati. Sam će za sebe reći ..ja sam tatarin, naša krv teče brže i brže uzavrije…Nije mu dosta bilo sukoba s učenicima pa se sukobio i sa pedagogom Šelkovim koji je bio i ravnatelj škole. Unatoč svemu radi čega bi netko drugi bio iz te škole izbačen, ravnatelj odlučuje da ga prepusti drugom pedagogu uz pisanu preporuku.. šaljem vam tvrdoglavog dečka, malog idiota, bedaka koji ništa ne razumije u baletu. Nema dobar skok i nije u stanju pravilno stajati u poziciji. Predajem ga vama, pa , ako se ništa ne promjeni bit ćemo prisiljeni izbaciti ga iz škole. …Tako je sudbina spojila Nurejeva sa pedagogom Aleksandrom Ivanovičem Puškinom pod čijim će pedagoškim radom zablistati sve njegove mogućnosti. Puškin mu je otvorio vrata literature, slikarstva, glazbe ponukao ga na učenje engleskog jezika i učinio sve da njegova tehnika i umjetnička izražajnost bude dostojan suputnik i obrana njegova burnog temperamenta
Nakon početne uspješne karijere u Kirovskom teatru dospio je na listu onih koji su se spremali na gostovanje u Pariz. Taj grad i ljudi, uspjeh koji je doživio kod publike i kritike potpuno su ga ispunjavali. Istovremeno je i onima koji su budno pratili plesače na takvim gostovanjima postalo jasno da se stvari mogu promijeniti i da se Nurejev može odlučiti ostati na zapadu. Ta vječna igra istok – zapad, odlučit će o mnogim plesačkim sudbinama. Prva iz njih bit će njegova. Nakon Pariza, trupa je trebala poći u London koji je žarko želio vidjeti. Pariz mu je pružio mnoga otkrića drugačijeg života, zanemarujući pravila ponašanja na takvim gostovanjima, družio se sa francuskim umjetnicima koji su ga došli ispratiti na put u London. Na tom aerodromu saopćili su mu da se mora hitno vratiti u Moskvu….. tada je zapravo odlučio ostati i svoju sudbinu uzeti u svoje ruke.1961. godine Rudolf Nurejev postaje prebjeg i počinje njegovo vječno putovanje zapadom, počinje slava koju nitko neće nadmašiti.
U domovini je osuđen kao veleizdajnik na sedam godina strogog zatvora, za dlaku je izbjegao osudi na smrt. Prijatelji, ugledna imena sovjetskog baleta bili su u teškoj situaciji u odnosu na vlast ali su mnogi od njih tvrdili da nije planirao bijeg… Iz domovine je prognan i proći će jako puno vremena do njegova povratka, bolnog dolaska da vidi majku na samrti, prilika za koju su mu vlasti tada dale vizu u trajanju od 72 sata. Nije uspio stići na vrijeme.
Njegov život na zapadu bio je ispunjen svakodnevnim ozbiljnim radom, usavršavao je svoju tehniku nadograđujući na postojeću neka druga iskustva, plesao je predstave gotovo svakodnevno. Njegova osobnost inspirirala je partnerice i koreografe, modne dizajnere i znamenite političke ličnosti. Počeo je i sam prenositi klasične balete prilagođavajući ih novim tehničkim mogućnostima i ukusu vremena. Kao i u mladosti sukobljavao se često s kolegama namećući svoja stajališta o radu i umjetnosti i uvijek pobjeđivao. Privatni život Nurejeva imao je također svoj put i odabir koji će ga dovesti do teške i nepobjedive bolesti. Zarađivao je svojim radom i uživao u zarađenom novcu ulažući ga u kupnju nekretnina i umjetnina, bio je vlasnik čak i jednog otočića usred Karibskog mora, ostavio je goleme vrijednosti oko kojih se danas spore obitelj i fondacije koje nose njegovo ime.
Zaljubljenik u Pariz uživao je kao umjetnički ravnatelj baleta Opere de Paris u periodi 1983 – 1989. godine, zauvijek je promijenio odnos prema baletnoj umjetnosti u tome gradu i doveo tu trupu do vrhunskih rezultata .
U domovinu se vratio već bolestan ali sa željom nastupiti pod svaku cijenu u kazalištu koje je obožavao i koje se tada već nazivalo Marijinskim teatrom, u gradu koji se tada već nazivao Sankt Peterburg…..Oni koji su ga poznavali iz mladosti došli su da ga vide, mnogi su ga znali samo iz legendi koje su o njemu kružile. Netko drugi u tim, za plesača ozbiljnim godina načet teškom bolešću ne bi odlučio stati na pozornicu ali ne i Nurejev. Za njega ne postoje ograničenja i premda plesati više nije mogao u tišini dvorane govore svjedoci čuo se poneki jecaj iz publike, zavladala je tuga možda za prolaznošću vlastite mladosti onih koji su bili svjedoci početka jednog genija i jednog teškog vremena koje je, mada često veliko u svojim poduhvatima, gazilo ljude, gazilo umjetnike. Vitalij Wulf, novinar i svjedok tih vremena, dobar poznavalac teatarskih prilika zabilježio je svoje poznavanje sa Rudolfom Nurejevim u svojim mnogobrojnim tekstovima i dokumentarnom filmu o njemu, prisustvovao je tom povratku plesača na scenu na kojoj je započeo svoj put… ne bih govorio o njegovom plesanju, o tome više nije moglo biti govora, nakon nastupa prvo je zavladala potpuna tišina a zatim se prolomio aplauz, ta Bog je hodao pozornicom…
Rudolf Nurejev otišao je svjetske pozornice 6.01 1993. godine na neka mjesta o kojima ništa ne znamo i kojima kao i o njegovoj ličnosti, samo naslućujemo. Sreća, sudbina, vlastita volja i nevolja oblikovale su velikog umjetnika. Plesači i publika pamte ga i obožavaju ga radi onoga što on jeste i onoga što sami nisu…..
Rudolf Nurejev photos
https://www.google.com/search?hs=NMs&sa=N&q=Rudolf+Nurejev&tbm=isch&source=univ&client=opera&ved=2ahUKEwjWmNbYuovhAhUKxosKHbhZDbM4ChCwBHoECAYQAQ&biw=1880&bih=939
Don Quixote - Ballet by Rudolf Nurejev after Marius Petipa
https://www.youtube.com/watch?v=W578eSsxgAE
Rudolf Nureyev (1938-1993) Ballet dancer
https://www.youtube.com/watch?v=iFXgou31qHw