Iako je pitanje svjetskog poretka veoma važno za sve stanovnike Zemlje, nije prisutan znanstveni pristup traženja optimalnog modela svjetskog poretka. Ovaj referat je prilog poticanju takve znanstvene analize, dok njena primjena, dakako, ovisi o političkim vođama svijeta. Ovaj pristup pretpostavlja da je cilj razvoja čovjeka da može svoju energiju usmjeravati u čim više smjerova te svima osigurati i nadalje unaprijediti ljudska prava. Pristup uzima u obzir iskustva biološke evolucije kao i posebnost sadašnje epohe razvoja čovjeka, kada se njegov razvoj osniva ponajviše na trošenju neobnovljivih resursa Zemlje. Nakon sadašnje epohe nužno slijedi epoha u kojoj će se trebati trošiti obnovljivi resursi i (praktički) neograničeni resursi Zemlje, što bi, uz današnju tehnologiju, bilo znatno skuplje od trošenja neobnovljivih resursa.
Prikazana je i načelna formula optimalnog modela svjetskog poretka, prema kojoj je model optimalan kada slijedeći izraz postigne maksimum:
(((Σ(n=1 do N) S x G) / N) x ln M)max
pri čemu je:
N=broj ljudi koji će se roditi od danas do kraja dovoljno dugačkog proizvoljno odabranog razdoblja, kada će, nekoliko epoha prije, biti potrošeni svi neobnovljivi resursi i broj stanovnika Zemlje se ustaliti na brojci M (npr kroz 10.000 godina),
S=broj smjerova usmjeravanja energije n-tog čovjeka,
G=broj godina produktivnog života n-tog čovjeka.
Formula uzima u obzir buduće, nepoznate, podatke no mi ipak možemo danas zaključivati kako će naši današnji postupci utjecati na te buduće podatke.
Iz biološke evolucije najkorisnije je iskustvo životinjskog svijeta u morima. Tu plankton (ono što pluta) i nekton (ono što pliva) žive globalizirano ali čine svega 2% (4.000) vrsta dok bentos (ono što živa na dnu i u dnu) žive neglobalizirano ali čine ostalih 98% (180.000) vrsta. Bitno je da biolozi drže da je u evoluciji morskih životinja važna baš ova raznolikost bentosa. Analogno tome, ovaj model predviđa stabilnu budućnost čovječanstva u podjeli svjetskog stanovništva na dvije grupe, globalizirani i raznoliki neglobalizirani svijet, s time da postoji donekle slobodan tijek ljudi iz jedne u drugu grupu. Također model predviđa da će tada broj ljudi na Zemlji biti stalan, s time da će broj rođenih po stanovniku u prvoj grupi biti manji a u drugoj veći od 1. Manji od 1 kod globalizirane grupe, koja će moći usmjeravati svoju energiju u više smjerova pa će interes za reprodukciju biti manji.
Za postizanje optimuma važno je da neobnovljive resurse ne trošimo samo za sebe već i za buduće generacije, prvenstveno za razvoj znanosti koja će omogućiti pristojan život budućim generacijama, nakon što potroše neobnovljive resurse. To zahtijeva uvođenje znatnih poreza na neobnovljive resurse koji bi se usmjeravali na razvoj znanosti, očuvanje okoliša, prijelaz nerazvijenih u globaliziranu grupu i pomoć neglobaliziranima. Pri tome ovi porezi mogu postati kapital koji zemlja-izvoznica sirovina smije ulagati samo u navedene svrhe.
Za navedene odluke potrebna je hrabrost i požrtvovnost! Ako ljudi ostanu sebični, mogu se u navedenoj formuli bitno smanjiti N i M a stalan broj stanovnika zemlje bi se mogao postići na bolan način, npr smanjem nataliteta radi značajnog globalnog zagađenja teškim metalima (sada je njihova koncentracija u okolišu već 2-3 puta veća od one prije ljudskih aktrivnosti).