Ljudi su ga oduševljeno prihvaćali sve dok nisu shvatili da se ne zna utišati.Zaustaviti.Dati priliku
dijalogu.Slavio je monologe koji su se često pretvarali u monodrame.One koje je proizvodio u
odnosima sa ženama nije razumio.Napadao je njihov sustav vjere i samoodržanja.Sve koje su se
imale čime braniti, koje su vjerovale u sebe i koje su imale opciju,bezglavo su bježale u zelena
prostranstva vlastitih domova.
U svoje živote.
U isto vrijeme branio je svoje ustaljene stavove i ponašanja.Nije mu padalo na pamet da ih malo,
barem malo, promijeni.Čvrsto je branio usvojene postavke, ne razmišljajući koliko time povređuje
druge.Koliko ih rastužuje i rastjeruje.Koliko je blizu dan ,kad mu nitko neće ući u dvorište.
Bila je uporna.
Nije se dala slomiti, ni da joj itko poljulja spoznaju o vlastitoj vrijednosti.Kad bi posustala, osvrnula bi
se i na pređenim putovima ugledala polomljene rampe i razočarana lica.Nije ih htjela razočarati,
makar su je mnogo puta nisko udarali.Sve je funkcioniralo do granice izdržljivosti.Od udaraca se
probudila i umjesto ružnog, sivog i bespomoćnog labudića, spoznala da je sama, bijela i da je
snažna.Prihvaćala je svoju snagu, ne znajući kolika je.Raširila je krila i nadvila se nad njih,ostavljajući
ih u sjeni njihovih zločestoća. Morala ih je razočarati i postaviti na mjesto koje su si sami odredili.Na
mjesto gubitnika, iako su sve radili da je slome, da je omalovaže i ponize.Da bude
gubitnica.Pronalazila je putove, s pogledom na otvoreni prozor, nakon zalupljenih vrata, da ne plače i
ne sažaljeva se.Izdizala se mukotrpno i prihvaćala ono što nije mogla promijeniti,a mijenjala ono što
je mogla.
Mijenjala se teško,polako i uporno.
Život joj ga je donio na put.Nije se opirala, prihvaćala ga je kao i mnogi, sve dok se nije usudio
zagrepsti po najbolnijim mjestima,a svi ih imamo.Koji put su duboko pohranjena i do njih je gotovo
nemoguće stići,a koji put su ispod kože.Bolni na lagani pritisak.Branio je svoj opasani
dvorac,posljednju utvrdu s pločicom na kojoj se kočoperilo njegovo ime.Nametao se koji put
drskošću,a koji put nemoćnošću.U oba slučaja nesvjesno je pokazivao svoju slabost.Znala je kako ga
pomaknuti s tog puta.Poticala ga je na promjenu stavova, ublažavala mu povrede, koje je kao
pretešku prtljagu vukao za sobom.Nutkala ga kreativnim izričajima, koje je nosio u sebi i nije
dopuštao da progovore, da se izdignu i da ga spase.
Pomagala.
Bila je spremna pomaknuti svoje potrebe u stranu, da mu što prije i bolje pomogne.Mnogo ju je
puta primorao da uzmakne i napraviti predah. Odmak da se povrati.Da mu oprosti, da mu pomirljivim
tonom pokaže gdje ju je udario i koliko.
Gledao je u vlastitoj obitelji,kako su prošli oni koji su se slično ponašali.Gledao ih je i sažalijevao
ostarjele, bolesne i same,samo desetljeće udaljene od njega.Nije se mogao preslikati u njihove
živote,poistovjetiti se s njima jer je još bio zdrav i mlad, a nije osvijestio da smo itekako ranjivi i krhki
i da trebamo nekog.
Nekog za stalno.
Nekog za po doma.
Nekog tko će uvijek biti tu u dobru i u zlu.
Nekog tko neće trebati odmak.
Optuživao ju je za sve.Uvijek je htio da bude po njegovom, da alfa može slaviti.Gušio je njena
mišljenja, naročito kad su odstupala od njegovih.Nosio je gorčinu od djetinjstva kad su ga udarali po
glavi i govorili mu da je nitko i da će zauvijek to biti.Naročito je ženama pokazivao da je netko…
Kreativnost je gušio preteškim analizama svodeći je na racionalnost.
Što će mu racionalnost, kad je život ionako lelujava kategorija.Mnogo toga događa se mimo naše
volje.Zato mu je dobacila da je bolje imati sreće, nego biti pametan!Imati sreće jednako je znati
prihvatiti nešto što nam život nutka i od toga napraviti još bolje da usrećimo i one oko sebe.Biti
pametan predstavlja znanje da prihvatimo sebe i druge, takve kakvi su.
Da sebi i njima poklonimo;sretan udah; umjesto odmaka.
Privremenog ili stalnog!?