Nobelovac,književnik Dr Ivo Andrić

Nobelovac, književnik Dr Ivo Andrić,

Nagradu prima na svečanosti, 10. prosinca, 1961. u Stockholmu 

Ivo Andrić, rodjen je u Travniku, 9. listopada, 1892.,nakon osnove škole, gimnaziju završava u Sarajevu i 14. listopada, 1912. postaje studentom Mudroslovnog fakulteta zagrebačkog Sveučilišta “Franjo Josip”.

U godini 1914.,lipnja mjeseca, Društvo hrvatskih književnika objavljuje šest Andrićevih pjesama u prozi, u knjizi Hrvatska mlada lirika, što  je zamjetnog odjeka u intelektualnoj javnosti.

Godine I.svjetskog rata ga urušavaju na planu ritma rada, studiranja i osobito zdravlja. Godine, 1918. Zbirkom Ex Ponto, Andrić ulazi u umjetničko književno  stvaralaštvo.  Ivo Andrić je na liječenju,1919. u zagrebačkoj Bolnici Sestre milosrdnice,na I katu Interne klinike stare zgrade, leži u sobi s književnikom Ivom Vojnovićem koji je impresioniran svojim  mladim imenjakom, i kolegom “po peru”  O tome piše svojemu prijatelju, tadašnjem ministru Tugomiru Alaupoviću,koji je bio i Andrićev gimnazijski profesor. Pisma i komentari Ive Vojnovića o mladom Ivi Andriću imali su značenje pouzdane preporuke,  Ivo Andrić dolazi u Ministarstvo vanjskih poslova, gdje započinje svojim razdobljem diplomatske službe, postupono od službenika u Konzulatu, do III . II. i  I. tajnika u Ambasadi, u nizu europskih metropola,1920.u Vatikanu,pri Svetoj Stolici,u konzulatima u Bucharestu,Trieste, Grazu,a u to vrijeme i ostvaruje svoj doktorat znanosti na Sveučilištu u Grazu, 1924., nadalje radi u konzulatima u Parizu i Marseillesu,1927.ambasadi u Madridu, 1928. bio je predstavnik zemlje na 19.,21.,23.i 24.zasjedanju Lige naroda u Genevei, (1930-1934.), a 19. travnja, 1939. Dr Ivo Andrić predaje akreditive  o svojem imenovanju ambasadorom Kraljevine Jugoslavije u Vladi njemačkoga Trećega Reicha, pa se tom zgodom osobno susreće s Kancelarom Reicha Adolfom Hitlerom, dan uoči Kancelarova 50.rodjendana.

Andrić nazoči i potpisivanju Trojnoga pakta u bečkom dvorcu Hoffburg, 25. ožujka, 1941. ali je  tada već bio ambasador u ostavci, jer je prethodno bio zamolio da bezuvjetno bude razriješen dužnosti ambasadora u Vladi Raicha.

Nakon napada Hitlera na Jugoslaviju, Ivo Andrić s osobljem Ambasade napušta Berlin i uspijeva stići u Beograd, gdje se posve povlači iz života, izabire dobrovoljni azil u stanu, iz kojega ne izlazi svih godina II. svjetskog rata, do 1945.

To je razdoblje u kojemu su nastali romani “Travnička kronika” i “Na Drini ćuprija”, objavljeni nakon II. Svjetskog rata,1945.,kada i roman “Gospodjica”, što mu donosi uvažavanje i ponude da se pridruži strukovnim organizacijama književnika….

Dana, 27.rujnu,1958. Ivo Andrić se ženi Milicom Babić,  kazališnom kostimografkinjom i napokon stječe svoj prvi stan u životu, na adresi - Proleterskih brigada (ranija i sadašnja Krunska ),2a /I,  a danas se taj dio ulice naziva Andrićevim vijencem. 

S jeseni  1961.,26.listopada, saznaje da mu je dodijeljena Nobelova nagrada za književnost,  za roman-kroniku Na Drini ćuprija.  Sa suprugom Milicom Babić odlazi u Stockholm na svečanost uručivaja nagrade, koja je tradicionalno  na Dan ljudskih prava 10.prosinca, 1961.u 18 sati, u svečanoj  Koncertnoj dvorani  švedske metropole.

Kasnije posjećuje  Švicarsku i vraća se 3. siječnja,1962..u zemlju.

Nailazećih godina Ivo Andrić ravna Društvima književnika,sudjeluje u mnogim kulturno-umjetničkim manifestacijama, a postupno narušeno zdravlje koje je naglo popustilo nakon naprasne smrti supruge Milice Babić, ožujka,1968. za jednoga  odmora u Herceg Novom, pridonosi da se Andrić polako,isprva neosjetno, a potom sve jasnije, počinje “gasiti” i 13. ožujka 1975. umire na Klinici u Beogradu.

Slike iz života Ive Andrića

http://www.youtube.com/watch?v=zef1MdM66ek&feature=related 1

http://www.youtube.com/watch?v=smAxEcIgAjo&feature=related  2

http://www.youtube.com/watch?v=s1xdM2Kc_yY&feature=related 3

TV,Ivo Andrić osobno čita ulomak iz romana-kronike Na drini ćuprija, 29.X.1961.

http://www.youtube.com/watch?v=4xYJ0vSJai0&feature=related

Najvažnija djela :

Ex Ponto, pjesme u prozi, 1918.

Nemiri, pjesme u prozi, 1921.

Pripovijetke, I (1924.)

Pripovijetke, II (1936.)

Na Drini ćuprija (roman, 1945.)

Travnička hronika (roman, 1945.)

Gospođica (roman, 1945.)

Lica (pripovijetke, 1960.)

Zapisi o Goji (1961.)

O priči i pričanju - govor prigodom dodjele Nobelove nagrade za književnost (1961.)

Sabrana djela, 1-10 (1963.)

Sabrana djela Ive Andrića, 1-17 (1976.)

Znakovi pored puta (u okviru Sabranih djela, 1976.)