LIBANON II
Nakon što nam je Khalil Gibran, svojim stihovima, "Moj i Tvoj Libanon" otvorio vrata Libanona, nama preostaje da ga bolje upoznamo i predstavimo. Zato je naša sljedeća stanica kratki hodogram malom bliskoistočnom zemljom koju europljani od milja zovu "Švicarska istoka" koja ima sve odlike te europske alpske zemlje, ali je ipak različita jer je ranjiva zbog svoje sektaške građe.
Ako ju geografski potražite na političkoj karti svijeta nemojte odustati i razočarati se jer ćete je sigurno dugo tražiti, zato samo olovkom povucite pravac iz Atene prema istoku i ona je tu, stoljećima na Sredozemlju, neprimjetna i mala. A "Malo je lijepo – ono je pregledno, neposredno i prisutno, na dohvatu ruke…" rekao je njemački književnik Ernst Schumacher 70-tih godina prošlog stoljeća o velikim doprinosima malih naroda u čiju se sliku upravo Libanon savršeno uklapa.
Libanonska priča nisu samo likovi iz animiranog filma "Valcer s Bashirom" , ali događaji u izraelsko-libanonskom sukobu 1982. godine na to asociraju. Libanonska priča je duga, mračna i zagonetna, ona je poput zapetljanog klupka gdje teško pronalazite početak i kraj. Nitko, baš nitko nije siguran što se sljedećeg trenutka može dogoditi, iako žila kucavica bliskoistočne nestabilnosti načinom života prkosi neugodnim sjećanjima na ratna zbivanja koja još uvijek tinjaju. I možda nitko nije siguran kada su neprijateljstva započela i ne može prognozirati kada će završiti.
Ovaj mali prostor drevne kulture i kozmopolitskog stanovništva, šuma cedrovine, biblijskih maslina i mirisa Sredozemlja nije "divlji svijet" kako ga neki etiketiraju koji treba zanemariti i odbaciti, naprotiv, libanonci su potomci starih Feničana koji su oko nas, među nama i u nama. Moramo ih bolje upoznati i razumjeti, premostiti razlike, posebno, kulturološke koje su kamen spoticanja iskrenije suradnje. Upravo te različitosti su komparativne prednosti libanonaca koje treba njegovati kako se ne bi utopile u globalizacijske jednoličnosti.
Ako vas ipak put nanese u "prijestolnicu cedrova", nemojte odustati i zgražati se nad globalizacijskom sudbinom, kada se pred vama pojavi otužna slika u kojoj je tradicionalna arhitektura bogatih vila ustupila mjesto stambenim i staklenim poslovnim objektima na kojima samo sunčeve zrake ostavljaju dojam topline. Rata kao da nije ni bilo, razorna bombardiranja kao da su dio ratnog filma koja su ostala na platnu u kinima koja libanonci svakodnevno posjećuju.
Cijeli Libanon je veliko gradilište, nove prometnice pune skupih francuskih i njemačkih automobila. Tradicionalno obiteljsko bankarstvo cvijeta na svakom koraku, povjerenje u banke se vratilo, velika libanonska dijaspora okosnica gospodarskog rasta Libanona šalje novac i štedi više nego što ga libanonci mogu potrošiti. Bez obzira iz kojeg izvora dolazio novac je podredio libanonce, libanonci se podredili biznisu i stranom kapitalu kao da se pripremaju za stoljetni mir. Tako i treba biti, libanonci su ponosni i temperamentni ljudi koji ruše stereotipe o sebi. Vole zarađivati i trošiti posebno u "Sky Bar" u Bejrutu koji je broj.1 na svjetskoj top listi avanturista za izlaske i lude provode, a koji ne umanjuje vrijednost tradicionalne slike konzervativnog arapskog društva koji se uključuje u moderne tokove svakodnevnice.
Ako je Libanon nevidljiv na političkoj karti svijeta, vrhunsko kulinarstvo smjestilo ga je pri samom vrhu svjetskih kulinarskih delicija zbog prepoznatljivosti. Libanonski restorani i kuhari zastupljeni su u gotovo svim elitnim prijestolnicama Zapada. Njihova vinska karta stara je više od 5000 godina, a zahvaljujući mletačkim trgovcima libanonska vina iz Sidona i Tira bila su u Srednjem vijeku najpoznatija vina na europskim stolovima.
Danas, u podnožju hrama boga Bacchusa iz 2. st.n.e. u blizini grada Baalbeka nalazi se "vinsko srce" libanonaca na koje je francuska uprava ostavila snažne utjecaje u proizvodnji vinove loze. I to nije sve, preporuka je vinoljupcima i enolozima otići sjeverno od Bejruta u elitnu vinariju "Chateau Musar" i degustirati vina koja se tek nakon 15. godina otvaraju i degustiraju, a pri tom nemojte zaobići vinarije: Chateau Kefraya, Ksara i Clos. St. Thomas. Osim svih poznatih svjetskih sorti vina koje su zastupljene u Libanonu tu su i lokalne sorte koje su uz autohtone delicije pravi ugođaj za nepce, to su: Merweh, Meroue i Obaideh za koji kažu da su daleki preci Chardonnaya.
Libanon svojom starom povijesti i kontrastnom ljepotom na malom prostoru rijetko koga ostavi ravnodušnim. Unikatni Baalbek mirno leži na plodnom prostranstvu doline Bekaa, u neposrednoj blizini planina Chouf iz koje izvire palača "Beit Al Dine". Plavetnilo sredozemlja dodiruje feničke gradove Tir i Sidon kojim se miješaju mirisi mediteranskog bilja i cedrovine, nacionalnog blaga koje se nalazi na libanonskoj zastavi.
Zbog povijesnih i prirodnih ljepota koje su prepoznatljive za Libanon on ima i drugu stranu medalje, svoju tragičnu sudbinu koja ga godinama razdire i zahtijeva specifičan pristup. Zato kako bi slika o Libanonu bila što jasnija ovo je samo dio slike mozaika o Libanonu koju treba složiti.