Ne zna se ni je li život stvoren ili rođen ni kako je on stvoren ili rođen. Ipak se zna, da se život razvrstao ili uvrstio u postupku evolucije. Među vrstama života pojavila se i vrsta Homo sapiens s iznimno razvijenim mozgom, koji je jedinke vrste osposobio za pojmovno, simboličko ili apstraktno opažanje, znanje, pamćenje i odlučivanje. Jedinke biljnih vrsta imaju kemijsko opažanje, znanje, pamćenje i odlučivanje, a jedinke životinjskih vrsta imaju slikovno opažanje, znanje, pamćenje i odlučivanje. Stoga u biljnom i životinjskom svijetu nema laži, a u ljudskomu ima.
Zbog mogućnosti pojmovnog mišljenja u vrsti Homo sapiens, biološka evolucija je dopunjena kulturnom evolucijom ili evolucijom putem uporabe uma. U kulturnoj evoluciji također postoji odabir prilagođenijih jedinki, ali ne temeljem boljih gena, nego temeljem uporabe uma. Usto, ljudski postupci su daleko više posljedica stanja i sadržaja čovjekova uma, a manje su plod urođenih svojstava čovjekova organizma.
Do novijih vremena pripadnici vrste Homo sapiens živjeli su u manjim zajednicama, odvojenima jednih od drugih. Čovjekove životne zajednice bile su slobodne kao zajednice, iako su njihovi pripadnici morali ugađati svoje ponašanje unutar zajednice ponajviše u svrhu održavanja životnog zajedništva, o kojemu su ovisili sloboda, suverenost i opstanak zajednica. U najnovije vrijeme naša vrsta je nehotice globalizirana nastojanjem slobodnog privatnoga kapitala, koji je kanio globalizirati samo poslovanje.
Globalizacijom poslovanja slobodan privatni kapital učinio je neslobodnima ne samo pojedine povijesne životne zajednice – taj je posao obavljen u devetnaestom i dvadesetom stoljeću – nego i cijelu vrstu. Vrsta je svezana za svjetsko slobodno tržište, koje je sravnilo životne prostore vrste i pretvorilo ih u tržišna mjesta. Strategija ulaganja kapitala, koja je sračunata na njegovu samooplodnju, pokrenula je seobu svjetskog pučanstva, koje se nije moglo učas odreći mjesnih, povijesnih sustava uvjerenja. Seoba pučanstva je u sve povijesne životne zajednice usadila multikulturnost, koja je pogubna za njihovu nutarnju koheziju, slobodu, suverenost i zajedništvo. Liberalizam kao sustav uvjerenja, koji je kapital bio predvidio za vrstu bio je sračunat na poticanje nadmetanja među ljudima, a ne na jačanje životnog zajedništva.
Sadašnji kapitalizam, koji se može nazvati kapitalizmom Zapada, nije novovjeka pojava. Kapitalizam je star koliko i civilizacija, koja je kapitalistička pojava. Civilizacija je uklonila životno zajedništvo i dotadašnje slobodne životne zajednice svezala za vlast; vlast je vezala uz privatnu imovinu; pripadnike zajednica pretvorila je u podanike; dala je samo vlastima pravo na uporabu sile te je podanicima nametala sustav uvjerenja koji će služiti vlastima. (Vladari su u Mezopotamiji privatizirali plodan mulj; Rimljani su privatizirali legionarsku infrastrukturu; a zapadni narodi Industrijsku revoluciju, koja im je bila donijela privremenu vladavinu nad svijetom.) Civilizacija i kapitalizam u bitnomu su određeni time, (1) što su sredstva za proizvodnju, dodana vrijednost i zarada od poslovanja privatni, a ne skupni ili javni te (2) što postojeće bogatstvo stvara novo: u civilizaciji-kapitalizmu se živi od rente. Prije uspostave civilizacije, koja je bila udarac našoj vrsti, bogatstvo je bilo skupno, a ono se stvaralo radom, znanjem, poduzetnošću, izumiteljstvom i zajedništvom. U prijecivilizacijskim životnim zajednicama nije se živjelo i nije se moglo živjeti od rente. Dodana vrijednost se pretvarala u nove ljudske živote: vrsta se množila.
Ranija razlučenost životnih zajednica sprječavala je vrstu da dobro ocijeni svoje stanje i da pravo uvidi narav civilizacije i kapitalizma. Sadašnja globalnost vrste izlaže jasnom uvidu pravu narav civilizacije-kapitalizma. Vrsta i kapital su suočeni i sučeljeni. Civilizacija je dio kulturne evolucije u rodu Homo, kojemu su slijedno pripadale vrste Homo habilis, Homo erectus i Homo sapiens. Nakana kapitala pri usmjeravanju kulturne evolucije je vođenje odabira unutar naše vrste, kojim bi se nova vrsta izdvojila ili odračvala od naše postojeće vrste. Očito je da slobodan privatni kapital zagovara rasizam. Nije riječ o genskom rasizmu, nego o društvenom, kulturnom rasizmu, jer se odabir odmata u kulturnoj evoluciji.
Kapital je nestrpljiv i ne može čekati pojavu genskih mutacija koje bi stvorile genski odmak u jednom dijelu življa vrste. To u kulturnoj evoluciji nije ni potrebno: dosta je mijenjati sadržaj ljudskog uma, što bi bio posao liberalizma. Zamjenu za gene pruža kapital. Nakupljeni kapital kao imovina, kao sredstvo nakupljanja rente i kao sredstvo vlasti privlači samožive ljude, kojima ne odgovara stega zajedništva i koji se ne žele životno osloniti na zajednicu, nego na privatnu imovinu te koji žele vladati i živjeti od rente, a ne od rada i znanja. Time kapital obavlja odabir u rodu Homo. Kao što se jedinke bioloških vrsta množe (umnažaju, kopiraju) bacanjem, umetanjem ili ostavljanjem sjemena koje nosi gene, tako i vrsta samoživih ljudi traje ulaganjem kapitala. Postojeći kapital stvara novi.
Postupno izrastanje zapadnog kapitalizma iz feudalizma „Mračnog doba“, kojim je obnovljena Europa poslije sloma Zapadnog Rima, odvijalo se u prstenima nakupljanja slobodnog privatnog kapitala. Kapital se početno nakupljao ponajviše u trgovačkim gradovima Sjeverne Italije i Jadranskog mora. Nakupljanje kapitala nastavljeno je prvobitno u Nizozemskoj, koja je uspostavila svjetski sustav trgovine i vlasti. Uslijedio je britanski prsten, u kojemu se novo bogatstvo nakupljalo trgovinom, raspačavanjem domaćih industrijskih proizvoda i uspostavom svjetskog financijskog sustava. Poslije Britanije red za dodatno nakupljanje kapitala došao je na SAD, koje su koncem devetnaestog stoljeća postale prvom svjetskom industrijskom, političkom, vojnom i financijskom silom. Otad pa do prve pojave Kine na svjetskoj političkoj, gospodarskoj, sigurnosnoj i kulturnoj pozornici koncem prošlog stoljeća te do uspostave globalnosti vrste SAD kao politička zajednica služile su kao političko, vojno i tehnološko uporište za uspostavu svjetske hegemonije slobodnog privatnog kapitala. Posebna značajka dosadašnjeg stupnja zapadnog kapitalizma je financijalizacija ne samo bankarstva, nego i proizvodnog gospodarstva. Američka industrija je nastojala živjeti o renti, a ne o radu, znanju i znanosti, tehnološkom izumiteljstvu, poduzetnosti i o zajedništvu. U svakom povijesnom primjeru civilizacije nastojanje da se živi od rente s vremenom je ostavilo pustoš na mjestu nekadašnjih dinamičnih životnih zajednica: Mezopotamija i Egipat, Zapadni Rim, sadašnja Zapadna Europa koja je upravo zloporabom kapitala upriličila samouništenje u dva svjetska rata te konačno sadašnje SAD, koje nemaju zdravu i primjerenu fizičku infrastrukturu i koje su izgubile tehnološko prvenstvo u svijetu.
Nasuprot nastojanju samoživih ljudi, Isus iz Nazareta je usred rimskog globalnoga legionarskog kapitalizma zatražio od vrste Homo sapiens da se odmetne od civilizacije te da u stvaranju društvene i ljudske dinamike više ne računa na vlast, kao što ona na vlast nije računala ni prije pojave civilizacije kad nije bilo vlasti nad životnim zajednicama: vlast je bila u njima. Po Isusu, pripadnici naše vrste nisu podanici vlasti, nego jedni drugima bližnji u svojoj biološko-kulturnoj vrsti.
Globalna vlast kapitala te globalno tržište novca, prirodnih izvora, robe i ljudskog rada stvaraju pustoš na Zemlji i jad u vrsti Homo sapiens. To je posljedica nastojanja nositelja kapitala da žive od rente te da iskorištavaju vrstu i prirodu samo u svrhu daljnjeg vladanja vrstom. Vrsta Homo oeconomicus koja se privremeno izdvojila iz vrste Homo sapiens vlada našom vrstom na način sličan načinu, kojim je naša vrsta tijekom industrijske civilizacije vladala ostalim biološkim vrstama, biljnim i životinjskim, te mnoge od njih već uklonila sa Zemlje. Naša vrsta je za zapadni kapital obavljala prljavi posao uništenja života, a sad je i sama došla na red za uništenje. Kapital je dva cijela stoljeća rabio prljavu tehnologiju, koja je zatrovala život na zemlji i koja klimu pretvara u zemaljsku „plinsku komoru“.
Vrsta se otvoreno suočila s kapitalom, kao svojim krvnikom. Vrsta se treba odmetnuti od civilizacije, kapitalizma i vlasti kapitalista te se ponovo – kao što je radila prije uspostave civilizacije – prihvatiti rada, znanja, tehnološkog izumiteljstva, poduzetnosti i zajedništva, kako bi sama ozdravila te kako bi primjerno obnovila klimu i spasila život na Zemlji. Vrsta, a ne kapital treba biti gospodaricom tehnološkog izumiteljstva koje je stvorilo vrstu. Odgojem mladih ljudi za zajedništvo uklonit će se samoživost i zaustaviti novačenje ljudi u vrstu Homo oeconomicus. U rodu Homo bila je uvijek samo jedna vrsta, jer je tako u kulturnoj evoluciji. Ni sad u rodu Homo nema mjesta za dvije vrste. Naša vrsta koja je nastala i opstala na zajedništvu nadvladat će upravo silom zajedništva vrstu samoživih ljudi, koji se okupljaju u vrstu Homo oeconomicus. Naša vrsta će opet postati slobodnom za obavljanje posla svake vrste života, a to je prilagodba okolnostima života. Osim toga, naša kulturna vrsta može i mora stvoriti nove okolnosti života, kako bi se kao i prije u Mračnom dobu obnovio život ne samo u Europi, nego i na Zemlji.