Grigor Vitez (Kosovac kraj Okučana, 15. veljače 1911. - Zagreb, 23. studenog 1966.), hrvatski pjesnik, dječji pisac, prevoditelj.
Prije Drugog svjetskog rata bio je učitelj, a poslije je radio u Ministarstvu prosvjete i kao urednik u izdavačkoj kući Mladost. Pisao je poeziju za djecu i odrasle ("Sto vukova", "Kad bi drveće hodalo", "Gdje priče rastu"), a prevodio je s ruskog, francuskog i slovenskog jezika. Njegovom poezijom dominiraju jednostavne i neposredne lirske slike u tradiciji poetskog izraza Dobriše Cesarića. Stihovi skladni i muzikalni, a svojim je pjesmama zbog aktualnosti i duhovitih poanti osvojio široki krug čitatelja. Objavio je nekoliko poetskih zbirki među kojima se ističu: "Pjesme", "Naoružane ruže", "Povjerenje života" i "Kao lišće i trava".
KAKO RASTU DJECA
Kako rastu djeca?
Kao vrbe iz vode, kao u livadi trava
djeca rastu iz nogavica i rukava.
Kako trče djeca?
Kao kozlići, kao leptiri, kao brza voda,
dijete radije trči nego hoda.
Kako žagore djeca?
Kao čavke, kao pokvareni motori, kao pčele,
bilo da se ljute, bilo da se vesele.
Kao se igraju djeca?
Kao djeca. Djeca se igraju toliko igara
da ne bi stalo ni u pet ambara.
Kako spavaju djeca?
Kao mačići u košari, kao sjenice mlade
i slatko, slatko, slađe od čokolade.
DOHVATI MI TATA MJESEC
-- DOHVATI MI, TATA, MJESEC,
DA KRAJ MENE SJA !
DOHVATI MI, TATA, MJESEC,
DA GA RUKOM TAKNEM JA !
-- MJESEC MORA GORE SJATI,
NE SMIJE SE ON SKIDATI.
ON MORA KOD ZVIJEZDA BITI,
PUT ZVIJEZDAMA SVIJETLITI,
DA ZVJEZDICE KUĆI ZNAJU,
KAD SE NEBOM NAIGRAJU.
I NA ZEMLJU MORA SJATI,
DA ZEC VIDI VEČERATI,
DA JEŽ VIDI PUTOVATI,
DA MIŠ VIDI TRČKARATI,
DA BI PTICE MOGLE SPATI,
I DA TEBI, MOJE DIJETE,
MJESEC LAGAN SAN ISPLETE
OD SREBRNIH NITI
PA DA SNIVAŠ I TI.
KAD BI DRVEĆE HODALO
"Kad bi drveće hodalo,
Šume bi se razilazile na sve strane.
Drveće bi hodalo,
A mahale njihove grane.
Kad bi drveće hodalo,
I parkovi bi šetali nedjeljom sa šetačima,
A možda bi i zaigrali
malo s igračima."