RECENZIJA UZ PROMOCIJU KNJIGE “JUREŠA – VIZIJE I SNOVI”
DAVORA SCHOPFA I MLADENA MORDEJA VUČKOVIĆA
Pišući recenziju u povodu promocije knjige o velikoj hrvatskoj balerini Vesni Butorac Blaće 2005. godine, poželio sam autorima Davoru Schopfu i Mladenu Mordeju Vučkoviću niz uspješnih monografija koje će predstaviti korifeje naše baletne umjetnosti. Usljedile su potom knjige o Sonji Kastl i Ani Roje, istaknutim hrvatskim balerinama.
U izdavačkoj kući Hilarion, u uredništvu Schopfa i Mordeja Vučkovića, autori su se duboko i sadržajno poduhvatili uglednog međunarodnog baletnog umjetnika Željka Jureše i njegove muze i životne suputnice, baletne zvijezde Belinde Wright. Na naslovnici monografije koja sadrži 324 str. materijala (pisanog i fotografskog) u 12 poglavlja (niz potpoglavlja), kazalo osoba i bibliografiju Željka i Belinde uočava se i obiteljska fotografija Belinde Wright, Željka Jureše i njihove kćerke Annabel Lise. Ispred portreta kralja Georgea IV. Sir Thomasa Lawrencea u Londonu.
Zanimljivost i česti usud naših umjetnika je da su nepoznati u svojoj sredini, ali su istodobno priznati u međunarodnim umjetničkim krugovima, a tako je i sa Željkom, koji je nakon burne karijere, prenoseći sa suprugom slavu britanske baletne umjetnosti, provodio miran porodični život u gradiću u neposrednoj blizini Züricha. Naime, Jureša (u međunarodnim krugovima poznat kao Jelko Yuresko) naglašava da je svijet baleta, svijet vizija i snova jer plesač je princ samo na pozornici, a kada ples prestane, princ bez kraljevstva.
Malo ljudi zna kako ostvariti svoje vizije i snove, a Jureša je to uspio.
Rođen je 9. svibnja 1937. u Zagrebu, trajna podrška bila mu je majka Slavica, baletno znanje je dobio od Mile Jovanovića, a poglavito Ane Roje, nesporne baletne umjetnice koja je objedinjavala ples, glumu, pokret sa osobenom interpretacijom. Učenica i sljedbenica Nikolaja Legata osnovala je 1953. međunarodnu baletnu školu Roje – Harmoš u kojoj su sudjelovali i naši baletani Željko Jureša i Beata Domić – Devčić, a iz koje je uz brojne međunarodne plesače iznjedrio ansambl Hrvatskog narodnog kazališta u Splitu 1953. – 1958.g.
Željko Jureša zapravo je prvi put nastupao u Zagrebu 1943. u Umjetničkoj školi HNK u Zagrebu kao dječak u Carstvu patuljaka Mladena Širole prema glazbi Borisa Krnica i koreografiji Margarete Froman.
Snažan ansambl Roje - Harmoš u kojem je Jureša igrao Parisa u Romeu i Juliji, Mladoženju u Đavlu u selu, Wilfrieda u Giselle, obilježili su baletno djelovanje u Splitu i Jureša je nastupio u Zagrebu 1957.g. na gostovanju Splitskog baleta, s Giselle i Petom simfonijom. Gotovo nevjerojatno zvuči podatak da je to bio jedini Željkov nastup na pozornici kazališta njegova rodnoga grada.
Nakon Splita, Jureša djeluje u London Festival Balletu 1960. – 1961. (gdje postaje prvakom), Kraljevskom baletu u Covent Gardenu 1962. -1965., a partnerica mu je bila Belinda Wright.). Plesni repertoar Belinde Wright bio je u Baletu Rambert, Pariškom baletu Rolanda Petita, Velikom baletu markiza de Cuevasa, London Festival Balletu, Kraljevskom baletu u Covent Gardenu. Svakako jedan od najvažnijih trenutaka je bila suradnja sa plesačem i koreografom Antonom Dolinom, velikim ruskim umjetnikom, suradnikom Sergeja Djagiljeva, kasnije Alicije Markove, koji je pisao panegirike o Belindi Wright kao njenoj nasljednici.
Gledajući je kako pleše, volio bih da sam dvadeset godina mlađi i da mogu ponovo plesati s njom. No, nitko nije sretniji od mene kada znam da je u sigurnim, pouzdanim rukama Željka Jureše. Neka se ne propusti pokazati taj dragulj engleskog baleta u njegovoj punoći i savršenstvu.
To potvrđuju i ekskluzivna prava koja je Dolin dao Željku i Belindi za izvedbu koreografije baleta Giselle.
Željko i Belinda kao usklađeni tim, fizički i po temperamentu, ljupkosti, gipkosti, neposrednosti, posebno dolaze do izražaja u London Festival Balletu. Vjenčali su se 1961.godine, dobili kćer Annabel Lisu, praizveli Snjegoručku u koreografiji Vladimira Burmeistera (Željko mu bio asistent), a u Covent Gardenu praizveli balet Marguerite i Armand, Frederica Ashtona s Margot Fonteyn i Rudolfom Nurejevim.
Bili su svojevrsni veleposlanici britanskog baleta od Grčke, Izraela, Malte, Turske, Indije, Cejlona, Singapura, Novog Zelanda, Kolumbije, Kube, Jamajke ... Zapažena je bila Uspavana ljepotica u koreografiji velikog Mariusa Petipa, a bili su posebno zapaženi sa pas de deuxima, formama i i stilovima plesnih dueta klasičnog repertoara (Labuđe jezero, Orašar, Trnoružica, Don Qujote) te plesnoj drami za dvoje Romeo i Julija, na glazbu P.I.Čajkovskog u koreografiji Olega Brijanskog. Strastvenu ljubavnu sudbinu dvoje zaljubljenih mladih ljudi snažno su osjećali i sugestivno prenosili publici.
Monografija navodi baletne ansamble i partnere, koreografe i pedagoge s kojima su surađivali, ali i Jurešine članke o Vaclavu Nijinskyom, Nadine Nikolajevoj- Legatovoj i Rudolfu Nurejevu te njegova razmišljanja o baletnoj umjetnosti.
Te, 2011. g. zapisao je:
Danas više ne vjerujemo u postojanje duše! Znanstvenici su nas uvjerili u to jednostavnim, logičnim činjenicama, to je nepobitno. Sve govori protiv toga. Stoga sve znamo, koliko je star svemir i tako dalje, osim što ostaje misterij tko je stvorio te fantastične svijetove i beskonačno ili konačno stanje? Znamo kamo idemo i znamo da će se s vremenom sve uništiti, ali nam nitko ne govori odakle smo došli i koji je mehanizam stvorio taj neobjašnjivi paradoks. Nakon razmišljanja, u zaključku, kroz godine svojeg života vidim kako se vrijeme znatno promijenilo i kako je tehnologija ušla u svaki umjetnički smjer. Sada uništava jednostavnu, časnu plemenitost čiste umjetnosti. Mi smo na raskrižjima revolucije kao što je bila industrijska, ali u ovom slučaju to je elektronička u kojoj se umjetnost može manifestirati u nekoliko sekundi, a dug put tradicije i učenje vlastitog zanata je ubrzano i prijeti mu opasnost nestanka. Nisam protiv moderne tehnologije i divim se spektaklima kakve može stvoriti, ali mora biti u dosluhu s korijenima ljudskog potencijala koji je razvijen dobro utabanim putovima najvećih stvaratelja i njihova nasljeđa.
Nisu li životni put, vizije i snovi Zagrepčanina Željka Jureše najbolji primjer stvaralačkog traganja, zajedno sa brojnim, velikim baletnim umjetnicima, ponajprije sa njegovom muzom i baletnom partnericom Belindom Wright? Nisu li koreografije, Željkove skice scenografija, pedagoški rad, umjetnička vodstva ansambala, ples na pozornicama, oblik sveobuhvatnog pristupa baletnoj umjetnosti? O svemu tome u monografiji svjedoči velik broj vrhunskih umjetničkih fotografija koje baletnu umjetnost čine izvorom života i neprijeporne ljudske energije.
doc.dr.sc. Dalibor Paulik, teatrolog