Autor: admin
Datum objave: 31.05.2020
Share


INTERVJU Goran Marković: Da li ćemo ikada uspeti da živimo mirno?

Poetike velikih reditelja

INTERVJU Goran Marković: Da li ćemo ikada uspeti da živimo mirno?

https://www.blic.rs/kultura/intervju-goran-markovic-da-li-cemo-ikada-uspeti-da-zivimo-mirno/gccv8jr

Slavni filmski i pozorišni reditelj, prozaista takođe, profesor na akademiji, dobitnik brojnih priznanja, među kojima je francuski Orden oficira umetnosti i književnosti, poznat je i po beskompromisnim uvidima, etici, hrabrosti…

Napominjući da je u datom trenutku okrenut obavezama prema studentima, u razgovoru za “Blic” govori o datom nam društvenom trenutku, predstojećim izborima, kulturi, danima korone, mladim ljudima…

Kada sam vas pozvala za intervju, bavili ste se studentima. Čemu ih učite sem tajnama rediteljskog zanata?

- Trenutno predajem na doktorskim studijama Akademije u Novom Sadu. Moji studenti su zrele osobe kojima jedino mogu da prenesem kako razni filmski reditelji razmišljaju a nikako da ih naučim da sami režiraju. Mislim da je to važno za nekoga ko će doktorirati u sferi umetnosti: da shvati kako pojedini umetnici shvataju svet i kako ga, prerađenog u sebi, tom svetu vraćaju. Taj alhemijski proces je različit od jednog do drugog umetnika pa im zato moja predavanja, koja se zovu Poetike velikih reditelja, možda mogu biti korisna.

Kako ti mladi ljudi reaguju na aktuelne prilike, šta im je bitno, tj. šta je njihov, da tako kažemo, duh vremena?

- Moramo razumeti da današnji mladi ljudi imaju iza sebe jako teške godine, odrastanje u neregularnim uslovima, lišenim empatije i solidarnosti. Oni tek treba da otkriju da se iza surove stvarnosti koja ih okružuje krije i ponešto lepo, plemenito, vredno življenja. Zato su obrazovanje i kultura važni – da im otkriju njihove mogućnosti. Nažalost, ovo društvo ne ceni te stvari, ni obrazovanje a ni kultura nisu u planovima današnje vlasti, pa se mladi moraju snaći sami. Ali, ja verujem u mogućnost da mladi ljudi pronađu svoj put. Uostalom, nije prvi put da nam se dešavaju naleti primitivizma i potpunog negiranja civilizacijskih tekovina. I uvek se, na kraju krajeva, ispostavi da smo bez kulture – ništa.

Završilo se vanredno stanje, epizoda korona... Kako ste proveli prethodna dva, tri meseca i koji je vaš utisak kako smo ih svi proveli?

- Bilo je teško. Bar meni. Ja sam onaj plus 65, a neposredno pre toga sam imao i operaciju. Tako da sam sastavio više od četiri meseca izolacije. Ali bilo je u tome i lepih, rekao bih neponovljivih trenutaka. Na primer, one sasvim puste ulice. Ili tišina kakvu nikada nisam doživeo u ovom gradu. U svakom slučaju, ova epidemija predstavlja epski događaj; ako ništa drugo, imali smo privilegiju da to jedini od mnogo generacija pre nas, a nadam se i posle nas, preživimo. Živi smo. I drugačiji, naravno.

Pitanje kojim se na ovaj ili onaj način danas mnogi bave je - šta će sada biti, tj. posle korone, odnosno u bliskoj budućnosti? Nedavno ste rekli da će na unutrašnjem planu u političkom smislu doći ili do otvorenog terora ili će vlast pasti. Šta u oba slučaja preostaje običnom, tzv. malom čoveku?

- To je lično pitanje. Ako se obistine moje crne slutnje, ako na apsolutno neregularnim izborima ova vlast obezbedi apsolutnu većinu kao, na primer, njena dvojnica u Severnoj Koreji, onda će svako od nas morati da pronađe način kako da to preživi. Nezgoda je što ovo iskušenje dolazi posle onog prethodnog - pandemije. I posle toliko iskušenja kojima smo poslednjih decenija izloženi. Koliko ćemo imati snage da trpimo život koji ni po čemu ne odgovara našim željama i idealima? Koliko još mogu da nas terorišu? Da li ćemo ikada uspeti da živimo mirno i dosadno? Ja to sigurno neću doživeti, ali možda će neko od onih mladih ljudi koje sam pomenuo? Možda će se jednog dana neko pobuniti protiv ovog neljudskog stanja u kome nas drže.

U toku je predizborna sezona. Kada kao reditelj gledate te slike, poruke... šta vidite, kako to sagledavate?

- Sve je već viđeno (usuđujem se da upotrebim ovu floskulu s obzirom na to da sam je sam izmislio u mom istoimenom filmu). Dakle, „događanje naroda“, uobičajene laži vladara i njegove klike, lažirani izbori i proglašenje velike pobede. Ja ću posle toga da se zatvorim u novu izolaciju, mnogo dužu od ove koronine, i pronaći svoj sadržaj za još jedno iskušenje. Pretpostavljam da više neću raditi, jer ko je lud da posle svega meni dozvoli da snimam, ali ionako svačiji radni vek nekako mora da se završi. Možda je bolje da mi „pomognu“ nego da to sam moram da uradim…

Rekli ste da nećete izaći na izbore. Da li ste ostali pri tom stavu budući da ste član Političkog saveta Pokreta slobodnih građana, koji je nedavno promenio odluku i najavio učešće na predstojećim izborima?

- Moj neizlazak na izbore je lični stav. Ne želim da kolaboriram sa okupacionim snagama. Ne želim da učestvujem u njihovoj velikoj prevari. Isuviše držim do sebe da bih pristao da budem izigran od najobičnijih uličnih šibicara.

Smanjenje ionako smanjenog novca za kulturu je proteklo (i protiče) sa tek nešto kritičkih glasova u javnosti. Može li se tu išta učiniti, i šta to znači, kuda vodi?

- Ja sigurno ne mogu ništa tu da uradim. Proteklo je nekoliko meseci od kako su me dva umetnička udruženja predložila u Nacionalni savet za kulturu, ali Vlada, naravno, imenovanje tog tela nikada nije stavila na dnevni red. Niti će. Pretpostavljam da im se gadi od mog imena. I drago mi je zbog toga.

Gledate li onlajn predstave ili filmove? Utisak?

- Gledam TV serije. Filmovi se gledaju u bioskopima, predstave u pozorištima, tamo gde im je mesto. Ali serije su postale jako ozbiljan fenomen. Sve više ozbiljnih autora i glumaca, u dobrim produkcijama, pravi serije. A njih treba gledati u nastavcima na televizoru.

Šta se dešava u vašoj umetničkoj radionici? Koje vas teme preokupiraju u spisateljskom ili rediteljskom smislu? Kada bi pozorišta radila, koji komad biste rado postavili na scenu, odnosno kakav scenario na veliko platno da ima novca za filmove?

- Razmišljam o raznim stvarima i različitim temama. Skiciram, pokušavam i da ponešto zapišem. Polako, imam vremena. Čeka me jedan dug karantin pa treba prištedeti motivaciju za to vreme.

Konstantin Koča Popović - documentary by Filmske novosti

https://www.youtube.com/watch?v=wmhWx3-HUzc


Konstantin Koča Popović, born on March 14, 1908, he was Serbian & Yugoslavian communist - titoist, philosopher, surrealist poet, volunteer in the Spanish Civil War, fighter in April War, Divisional Commander of First Proletarian Division of the Yugoslav Partisans, people's Hero of Yugoslavia, foreign minister and later the Vice President of Yugoslavia itself. Who is Koca Popovic? Artist, poet, surrealist, philosopher, warrior, general, cynic, statesman, spoiled son of a rich man, genius war leader or a bon vivant? A Serb who learned French language before his own, a convinced communist who made fun of the communist dogma, sportsman, vice-president of Yugoslavia who drove to work in his Spacek? Answers to these questions could be: all of this and none of it really. In fact, who is Koca Popovic remains a mystery even today. A mystery that this film will at least try to unravel. 


Documentary was created by Goran Marković in 2015. and narrated by Tihomir Stanić.

425
Kategorije: Razgovor
Developed by LELOO. All rights reserved.