ZAGREB - Bio sam u Istanbulu kad sam usnio neobičan san koji je postao osnovica za ovaj film - otkriva nam Francis Ford Coppola na početku konferencije za novinare u povodu svjetske premijere njegova najnovijeg filma “Twixt” pa nastavlja.
- Kad sam se probudio, shvatio sam da bi to mogla biti odlična priča pa sam brže-bolje zapisao sve što sam upamtio. Te su bilješke bile osnova za scenarij. Ja inače prvo napišem normalan tekst, nešto kao novelu, a poslije to pretvaram u scenarij, tako mi je lakše - objašnjava svoj način rada slavni američki filmaš.
Francis Ford Coppola se probudio iz svoje desetogodišnje kreativne hibernacije 2007. s filmom “Youth Without Youth” nakon čega je slijedio “Tetro” prije dvije godine. Oba su filma bila osrednje prihvaćena, a čini se da su i publika i mediji i kritika jednoglasni u ocjeni da je današnji Coppola tek sjena velikog filmaša iz 70-ih, koji je sedmu umjetnost zadužio remek-djelima kao što su “Kum I.” i “Kum II.”, “Prisluškivanje” i “Apokalipsa danas”. I Coppola je svjestan takvog općeg mišljenja, no prihvaća ga bez previše uzbuđenja.
Oguglao na kritike
- Dugo se bavim ovim poslom i to me ne pogađa - odgovara filmaš pa elaborira:
- Često čujem od ljudi kako sam nekad radio odlične filmove, a kako mi danas baš i ne ide. Znate, prije 30 godina ti moji veliki filmovi nisu bili dobro prihvaćeni. ‘Kum’ je kritika dočekala na nož, bio sam jako pogođen time, nitko me nije hvalio. Tada su ti filmovi bili sranje, a danas ih nazivaju remek-djelima. Valjda sad opet moram čekati 30 godina da se moji filmovi shvate, ali to neću doživjeti (smijeh). Test vremena je važan za svako umjetničko i autorsko djelo, vrijeme će pokazati vrijedi li neki film ili ne - objašnjava Coppola. Čini se da će sa svojim posljednjim filmom Coppola biti bolje sreće jer je u Torontu dobro prihvaćen.
Napokon pohvale
- Sretan sam zbog reakcije publike - kaže Coppola.
- Bio sam na premijeri i sjajan je to osjećaj kad vas nekoliko tisuća ljudi nagradi pljeskom. To je bilo vrlo pozitivno iskustvo koje dugo nisam doživio. A čujem i da je kritika pohvalila film - kaže legendarni holivudski filmaš, ovjenčan s pet Oscara i etiketom jednog od najvećih američkih filmaša čija je karijera bila puna uspona i padova. O tome je sjedobradi filmaš s lenonicama na nosu progovorio u Torontu:
- Moja je karijera vrlo bizarna, hvalili su me, nagrađivali, ali oduvijek su me pratile krize i problemi, uvijek sam dobivao loše kritike, brinuo se za svoju budućnost i kako ću izdržavati obitelj - otvoreno priznaje Coppola.
- Pisalo se da je ‘Apokalipsa danas’ najveći promašaj u (tada) 50-godišnjoj povijesti Hollywooda! Zamislite kako sam se osjećao! A danas tvrde da je to američki klasik, remek-djelo, i 30 godina poslije daju nagradu za životno djelo. Film je premlada umjetnost, nitko još zapravo ne zna što je to film i kako ga razumjeti...
“Twixt” je prvi horor slavnoga filmaša nakon “Dracule” iz 1992. godine, ali i povratak korijenima kada je kao mladac snimao filmove strave za legendarnoga Rogera Cormana. Na prvu loptu zbrkan, pomalo naivan i klišeiziran, “Twixt” se brzo pokazuje kao filmofilski zabavan film, fino balansiran između crnohumornog trilera i gotičke misterije, nedvosmisleno inspiriran spisateljskom magijom Edgara Allana Poea.
Slavni je pisac ujedno i jedan od središnjih likova, “savjetnik” glavnom junaku (Val Kilmer), ne baš uspješnom piscu trećerazrednih horor romana koji se upliće u misteriozno umorstvo i mračnu tajnu maloga kalifornijskoga grada, kojega Poe posjećuje u snovima. B u filmu eksperimentira kombinirajući crno-bijelu fotografiju i boju, stroboskopiju, ali i 3D tehnologiju u kojoj je snimio nekoliko prizora u filmu.
Bolno iskren film
“Twixt” je na jedan morbidan način možda i najosobniji Coppolin film, svojevrsna katarza filmaša kojega prate nemirni duhovi prošlosti: kći glavnog junaka pogiba u bizarnoj nesreći (dekapitacija konopcem razapetim između dva motorna čamca) u eksplicitno prikazanom prizoru, što je još šokantnije ako znamo da je Coppola na isti način prije 25 godina izgubio sina u stravičnoj nesreći na rijeci.
- Svaki moj film je osoban. ‘Tetro’ je bio osvrt na moj odnos sa starijim bratom, no ‘Twixt’ je probudio duhove prošlosti koji mi ne daju mira. Svaki roditelj misli da je odgovoran za svoju djecu, trebao sam biti tamo kada se to dogodilo - rekao je drhtava glasa, jedva suzdržavajući suze.
- To je otvorena rana koja nikad neće zacijeliti. U srcu osjećam da sam odgovoran za tu tragediju. Ovaj film mi je otkrio neke stvari koje nisam znao o sebi, ne znam hoću li se zbog toga osjećati bolje, ali sretan sam što sam ga snimio - zaključio je Coppola i tiho izašao.