Kraljevska Europa, dvorovi i EU
Kraljevsko vjenčanje princa Wiliama i Kate Middleton otvorilo je prostor mogućim špekulacijama, među ostalim i, za neke sasvim bezazleno pitanje, tko je dobio pozivnicu, a tko nije. Među kraljevskim uzvanicima bili su ugledni gosti iz cijelog svijeta, sve kraljevske obitelji, a službeno nije bilo nikoga iz EU. Predsjednička trojka EU: Jose Manuel Barroso, predsjednik Europske komisije, Herman Van Rompuy, predsjednik Europskog vijeća i Jerzy Buzek, predsjednik Europskog parlamenta, kraljevsko vjenčanje mogli su gledati iz udobne fotelje na TV ekranima, kao i ostalo gledateljstvo iz EU. Ni barunica Ashton, kao najviša predstavnica u EU, nije bila na listi uzvanika.
Ako za predsjedničku EU trojku nije bilo mjesta u Westministarskoj opatiji, ono je bilo, jamačno, za nogometnu zvijezdu, Davida Beckhama, koji je tom prigodom na skupocjeno odijelo s potpisom Ralpha Laurena, kraljičin orden stavio na krivu stranu, desnu, umjesto slijeva i svojim prisustvom na vjenčanju, javnosti pokazao svoju važnost. Takvu poruku nije mogao poslati predsjednik Europske komisije Barroso, koji nije uspio uvjeriti široku javnost EU riječima "da je stvar kraljevske obitelji koga će pozvati na vjenčanje." To je pokrenulo pitanja odnosa engleskog dvora prema EU.
Ipak, ova kraljevska predstava nije ostala samo među zidovima Bakimgenske palače, ona je potaknula jedno važno pitanje koje mnogi žele ostaviti po strani i o njemu ne komentirati, a odnosi se na ulogu kraljevskih obitelji i njihovih članova u EU kao i odnosa EU prema njima. Na pragu 21. stoljeća, blještavilu života na dvorovima u Belgiji, Danskoj, Nizozemskoj, Švedskoj, Španjolskoj, Luksemburgu, Norveškoj i V. Britaniji i dalje prinos daju porezni obveznici koji svake godine moraju posegnuti dublje u džep. Kneževine Lihtenštajn i Monako nisu u oskudici financijskih sredstava, ali sve su glasnija šaputanja kako treba položiti račune za život iz bajke. Simpatizeri europskih, kraljevskih dvorova, u trošenju financijskih sredstava ne vide ništa loše, oni smatraju da su sredstva isključivo namjenska, za putovanja, sigurnost, održavanje palača, gala večere i naravno za elegantne toalete koje su neizbježan dekor kraljevskog života.
Ceremonijalna uloga europskih kraljeva i kraljica uvijek izaziva veliki interes EU javnosti, jer osim njegovanja povijesne tradicije, okrunjene glave zaslužne su za održavanje političke stabilnosti u zemlji, prepoznatljivost na međunarodnoj pozornici, ali i ovisnosti o poreznim obveznicima gdje leži zamka i neugodni test javnosti. Europske monarhije u EU 27, prema državnom uređenju su, većinom, ustavne monarhije s minornom ulogom u izvršnoj vlasti, čiji se vladari vješto pokušavaju uklopiti u suvremene tokove života kako bi svojim podanicima bili bliži i simpatičniji. Oni to i uspijevaju. Ako su ograničeni u izvršnoj vlasti, sigurno nisu u oskudici prinčeva i princeza, dijamanata, raskošnih kočija i počasnih straža. Često anketirani građani zemalja članica EU, koje su monarhije u EU različito reagiraju na popularnost kraljevskih obitelji, no jedno je sigurno: ne odbacuju ih, jer i građani spomenutih zemalja članica i njihove kraljevske obitelji dio su velikog spektakla EU projekta i željni kraljevskog protokola.
Nekada su kraljevi imali više odgovornosti, neprekidno su ratovali i imali malo vremena za uživanje, tijekom svoje duge povijesti Europa se mijenjala, a s njom se mijenjala i tradicija članova kraljevskih obitelji. Primjereno vremenu i trenutku u današnjoj EU, okrunjene glave povezane dubokim rodbinskim vezama, zadnji su izdanci čiste plave krvi koje povezuju engleski, danski, njemački i ruski kraljevski korijeni.
Belgijom vlada Albert II, šesti belgijski kralj koji je preuzeo prijestolje 9. kolovoza 1993. godine nakon smrti svojega brata, kralja Baudouina koji nije imao nasljednika. Kralj predstavlja stup jedinstva i neovisnosti zemlje koja je od 1831. godine postala nasljedna ustavna monarhija. Danska je jedna od najstarijih europskih kraljevskih loza na čijem je čelu od 1972. godine kraljica Margareta II. koja uživa veliku potporu Danaca i ima reputaciju najmodernijeg monarha u Europi. Kraljica ne izražava političko stajalište i nema učešća u danskom političkom životu. Danska je ustavna monarhija u kojoj zakoni postaju vrijedeći kada ih potpiše premijer. Veliko vojvodstvo Luksemburg na čijem je čelu veliki vojvoda Henri koji je 2000. godine naslijedio svojeg oca, predstavlja tu malu, ali važnu monarhiju koja se osim ceremonijalne uloge ističe i po velikom bogatstvu. Osim toga, Luksemburg je među šest zemalja koje su utemeljitelje EU. Nizozemska kraljica Beatrix ima najviše ovlasti od europskih okrunjenih glava, savršeno spaja moderne i tradicionalne vrijednosti Nizozemaca i slovi kao vladarica koja radi po želji naroda, iako je u grupi najbogatijih žena svijeta, jer ima većinsko vlasništvo u dionicama naftne kompanije "Royal Dutch Shell", to joj ne umanjuje popularnost. Španjolski kralj Juan Carlos I. na čelu je Španjolske od 1975. godine. On i kraljica Sofija uživaju popularnost Španjolaca, jer su odigrali svoju ulogu u transformaciji Španjolske u parlamentarnu monarhiju zapadnoeuropskog tipa. Kraljevski par je prilagodljiv potrebama svojih osiromašenih podanika, koji su, prema anketama, skeptični oko njihova bogatstva, a to im ne ide u prilog. Na čelu Švedske kraljevine je kralj Karl Gustav XVI. čije su dužnosti pretežito reprezentativne i ceremonijalne. Trudi se održati modernu i učinkovitu Švedsku. Njegov tron ozbiljno se zatresao nakon serije privatnih skandala koji je brzo popravila vijest o prinovi koju očekuje prijestolonasljednica Viktorija.
Kraljica Elizabeta II. od svih europskih okrunjenih glava privlači najveću pozornost. Engleska kraljevska obitelj neiscrpan je izvor znatiželjne javnosti koja uvijek želi znati što se događa iza zidova stoljetnih palača. Rođenja, vjenčanja i tragedije prate se do detalja i predmet su dugih nagađanja, rasprava i teorija urota. Financijske obveze kraljevske obitelji ne silaze sa stranica tiskanih medija. O njima svi žele znati, a suzdržana Kraljica do savršenstva drži kraljevstvo pod kontrolom.
Nasljednici europskih okrunjenih glava svojim ponašanjem i vjenčanjima mijenjaju povijesne kraljevske tradicije i razrjeđuju plavu krv. Ipak, milijuni turista širom svijeta dolaze na prostor EU vidjeti kraljevska vjenčanja i ovjekovječiti „trzajem ruke“ događaj kojeg povijest pamti. Kraljevske palače svojom ljepotom i povijesnim duhom diljem EU, privlače znatiželjnike za koje uopće nije bitno žive li u njoj ceremonijalni kraljevi ili ne, jer su palače turistička atrakcija preko koje se slijevaju znatna sredstva u državnu blagajnu.
Ipak, građani EU bili su iznenadjeni, kada su informacije potvrdile da su u Velikoj Britaniji najveće iznose iz europskih fondova dobivali članovi kraljevske obitelji i njima bliska aristokracija, koja posjeduje ogromne poljoprivredne površine, a poljoprivredom se nisu bavili. To se dogodilo i u Švedskoj kada je kralj zatražio 190.000 € pomoći iz EU fondova kako bi zaštitio kraljevsku blagajnu, zbunjena javnost nije dobila pravi odgovor.
Prema neslužbenim izvorima, europski vladari su pri samom vrhu popisa međunarodnih bogataša. Činjenica je da svi članovi kraljevskih obitelji, osim nasljednika (iznimka je Belgija) moraju sami zarađivati za egzistenciju, ipak, iznos javnih sredstava koja primaju svake godine je veći, dok globalna kriza više osiromašuje stanovništvo EU. Kraljevske obitelji ne žele detaljno prikazati osobnu imovinu, pa je raznim nagađanjima sve više mjesta samo su javna sredstva koje prime od države transparentna. gospodarskoj krizi koja redom potresa zemlje članice EU, uz dužno poštovanje prema povijesti i tradiciji, građani EU kao da nisu sigurni da li su kraljevske obitelji potrebne EU ili ne. Možda bi dobro bilo odgovoriti na pitanje gdje je EU demokracija,pa bi se dobio i odgovor o važnosti kraljevskih obitelji,u najnovijoj suvremenosti