Donacija gradu Zagrebu: Memorijalna zbirka dr. Ivana Ribara i Cate Dujšin-Ribar
http://www.mgz.hr/hr/zbirke/donacija-gradu-zagrebu-memorijalna-zbirka-dr-ivana-ribara-i-cate-dujsin-ribar,3.html
Adresa Demetrova 3 povezuje tri iznimne osobe iz našeg kulturnog i političkog života! To su Dubravko Dujšin – slavni glumac, redatelj i kazališni pedagog; dr. Ivan Ribar – istaknuti političar prije, a poglavito poslije Drugog svjetskog rata; Cata Dujšin-Ribar – slikarica i pjesnikinja, osoba koja je svoj životni put povezala s dvojicom spomenutih muškaraca.
Cata i Dubravko Dujšin u Demetrovu ulicu doselili su se 1936. godine iz Doma glumaca na Marulićevu trgu. Tu su živjeli do Dubravkove smrti 30. siječnja 1947. godine. Nakon Catine udaje za dr. Ivana Ribara, 1952. godine, stan u Demetrovoj 3 postao je i njegov dom.
Zahvaljujući Cati Dujšin-Ribar, stan u Demetrovoj 3 postao je muzejska zbirka. Darovnim ugovorom potpisanim 26. svibnja 1976. godine Cata Dujšin-Ribar darovala je Zbirku Gradu Zagrebu uz uvjet da se u stanu uredi memorijalna zbirka gdje će posjetitelji moći steći uvid u život i rad troje značajnih ljudi hrvatske kulture, umjetnosti i politike te razgledati vrijednu zbirku slika, skulptura i različitih predmeta umjetničkog obrta.
Palača u Demetrovoj 3 iznimne je kulturno-povijesne, arhitektonske i urbanističke vrijednosti te je zaštićena rješenjem o preventivnoj zaštiti Regionalnog zavoda za zaštitu spomenika kulture u Zagrebu 1969. godine i ima značaj kulturnog dobra.
Kuća je izgrađena na gradskom bedemu sredinom 18. st., a današnji oblik četverokrilne palače s unutrašnjim dvorištem dobila je dogradnjama u 19. i 20. stoljeću. Do sredine 19. st. kuća se sastojala od jednokatnog zapadnog krila na bedemu i sjevernog krila prema ulici uz koje je bila staja.
Sredinom 19. st. dograđen je kat na uličnom krilu, veža i klasicističko stubište, te drveni trijem na istočnoj i južnoj strani dvorišta. Drugi kat na zapadnom i sjevernom krilu dograđen je 1926. godine prema projektu arhitekta Ignjata Fischera, koji je u ovoj kući imao atelier. Tada je dvorišni trijem dobio kamene stupove, a u dvorištu je načinjen zdenac.
Stan Cate Dujšin-Ribar nalazi se na drugom katu krila okrenutog prema Tuškancu. To je prostrani četverosobni stan s djevojačkom sobom, površine 128 m2.
Memorijalni prostor stana čine hodnik, Catina soba, dnevni boravak, spavaonica i soba dr. Ivana Ribara.
Donacija gradu Zagrebu: Memorijalni prostor Miroslava i Bele Krleža
http://www.mgz.hr/hr/zbirke/donacija-gradu-zagrebu-memorijalni-prostor-bele-i-miroslava-krleze,2.html
Dom Miroslava Krleže, nedvojbeno najznačajnijeg hrvatskog pisca 20. stoljeća, donacija je dr. Krešimira Vranešića gradu Zagrebu. Darovni ugovor potpisan je 23. prosinca 1986. godine. Dr. Krešimir Vranešić, Krležin nasljednik, darovao je dio ostavštine Miroslava Krleže koji obuhvaća stilski namještaj, slike, skulpture, predmete umjetničkog obrta, fotografije, oko 4300 knjiga, časopisa i separata te ostali inventar stana u kojem su Miroslav i Bela Krleža živjeli gotovo trideset godina. Darivanje i prihvaćanje donacija pokazatelj je kulturne razine i društvene svijesti sredine, te potvrda brige i odgovornosti prema povijesti i tradiciji.
Na pitanje Enesa Čengića: Što će biti s ovim stanom poslije vaše smrti?
Krleža je odgovorio:
A što se ovog stana tiče, tolika je masa stanova u
historiji koji su razoreni i koji su bili neizmjerno
važniji nego moj i Belin dom. U čudnim našim
prilikama, održavanje ovog stana znači veliku
investiciju, a takvog faktora tko bi to financijski
izveo, u mom slučaju teško da ima. Ali ako je
nekome stalo da sačuva uspomenu na jednog
pjesnika i jednu glumicu koji su tu živjeli tri
decenije, neka to načini.
No, ipak, zahvaljujući donatoru inventara dr. Vranešiću i primatelju donacije i vlasniku stana, gradu Zagrebu, zbirka je otvorena za javnost 29.prosinca 2001. godine, na dvadesetu obljetnicu Krležine smrti. Odlukom Skupštine grada memorijalna zbirka predana je na skrb i upravljanje Muzeju grada Zagreba.
Zgrada na Gvozdu 23 (nekada Tuškanac 6A, Put barunice Sofije Jelačić 1) sagrađena je po narudžbi bankara Adolfa Reina 1928/29. godine prema nacrtima arhitekta Rudolfa Lubynskog (1873–1935). Uređenje parcele i objekta na parceli (zidana garaža, drvena sjenica, dva bazena), dovršeno je 1936. godine (građevno poduzetništvo: A. Helfmann).
Objekt ima oblik izduljenog kubusa, čija je masa horizontalno raščlanjena jakim vijencem između podruma i prizemlja. Pročelja su reprezentativno oblikovana s motivom lukova, koji se ritmički ponavljaju duž najniže etaže s balkonom i verandom na jugoistočnoj fasadi te lođom na jugozapadnoj. Tlocrt je istovjetan u prizemlju i prvom katu.
Vrt oko vile slobodne je koncepcije, što estetski odgovara blizini šume. Zastupljenost biljnih vrsta podređena je specifičnoj lokaciji unutar Tuškanove šume. Uz njegov južni obod, podno garaže, vodi puteljak do terase prizemlja gdje su smještena dva kružna mramorna postamenta sa skulpturama grčkih božica Pandore i Lede, a treća skulptura, božice Hebe, nalazi se pred ulazom u zgradu, povrh obodnog zida (Aristid Fontana, kraj 19. st.). Ovaj objekt izvrstan je primjer rezidencijalnih zagrebačkih vila bogatih vlasnika između dva rata.
USELJENJE
Dio Tuškanca koji od 1928. godine nosi ime povijesne planine Gvozd, ušao je u povijest po jedinstvenom bračnom paru, Beli i Miroslavu Krleži, slavnoj glumici i književnom velikanu. Godine 1952. bračni se par preselio iz Kukovićeve ulice 23 (danas Ulica Andrije Hebranga 23) na Gvozd 23, u rezidencijalnu četvrt Zagreba. Stan u Kukovićevoj bio je prostran, ali se nalazio na mjestu gdje su veliki promet i nekoliko bučnih obrtnika u samoj kući, ometali mir stanara. Par se osjećao nezadovoljnim i razmišljao je o nekom drugom rješenju. Kada je to saznala gospođa Elizabeta Rein, ponudila je Beli prostor prvoga kata. Isprva Krleža nije bio oduševljen, ali se priklonio Belinoj želji pa će tako slavni par ovdje provesti posljednja tri desetljeća svoga života.
Kuća na Gvozdu ispunila je njihova očekivanja; divan pogled na Gornji grad i na zvonik “starog Marka". Tu su živjeli daleko od gradske vreve, u parku Tuškanac. Gvozd postaje poetičan dom, zavičajna luka, muzej ljepote, sastajalište književnika, političara i umjetnika.