Crtica iz života Jacqueline Kennedy
- vučji pogled -
Trenutak koji nam je fotograf „podario za vječnost“, valja rastumačiti kao „pun intriga“
Društvo na fotosu, koncentrirano je na Gospođu u bijelom kaputu i crnom šeširu. Gospodin koji se rukuje s Gospođom, bez sumnje odaje poštovanje Gospođi, što Gospođi godi, ali je i „nešto više“ u tom susretu koji je izazvao niz neverbalnih izričaja u dotičnom društvu. Ako bolje pogledamo Gospodina koji se rukuje s Gospođom, uočit će mo da se blago, cijelim tijelom nagnuo prema naprijed – čin kojim se pridaje važnost osobi s kojom se rukuje. Bez obzira što se glava privija u poklon, njegove oči jasno fiksiraju Gospođu, blagim smiješkom, što može izazvati neugodu (u muško - ženskim odnosima), no u ovome slučaju Gospodin, u pravom smislu te riječi, to ne dozvoljava, čvrstim stiskom ruke, koji se jasno vidi iskočenim tetivama i zabijeljenim kostima šake – iskrenost koju s druge strane pobija svojim „vučjim pogledom“. Prilikom rukovanja Gospodin blago privlači ruku Gospođe prema sebi – gesta prisvajanja koja uz „vučji pogled“ jasno odaje afinitete Gospodina prema Gospođi, jasno ali ne i „vulgarno“, pazeći na ukupan dojam Gospodin zanemaruje sitnice koje ga odaju.
Gospođa, nasuprot njemu, s blagim smiješkom na licu i rukom ispruženom više nego što treba za rukovanje na javnome mjestu, popušta markantnošću Gospodina s kojim se rukuje.
Između Gospođe i Gospodina, stoji Gospodin privržen Gospođi, iskazujući to svojim položajem tijela, nagnuvši se prema Gospodinu pokretom kojim Gospodina želi udaljiti od Gospođe. Uz taj pokret tijela, lijeva ruka Gospodina koji se opire strastvenom rukovanju, odmaknuta je u lijevu stranu želeći Gospođu odmaknuti od Gospodina s kojim se rukuje. Zajedno gledana, ta dva pokreta jasno razdvajaju osobe koje se rukovanjem zbližavaju. Uz pokret tijela i geste rukom, na licu se očitava neodobravajući smiješak, usiljen. Jednom riječju - jedva čeka da trenutak rukovanja nestane, izblijedi.
Lijevo i desno, stoje dva Gospodina koja također igraju bitnu ulogu u ovoj sceni. Gospodin koji stoji iza Gospodina koji se rukuje s Gospođom, pomakao se u lijevu stranu da bi bolje vidio lice Gospođe. Za ovakvu prigodu napadno i pomalo“vulgarno“.Trebao se bolje pripremiti i samim time "pozicionirati" na mjesto s kojega bi vidio sve njemu interesantno,da se ne mora naginjati u stranu.
S lijeve strane Gospođe,u kadar je „uletio“ Gospodin uzdignutih obrva i otvorenih ustiju, jasan znak zabrinutosti, radi nekog od detalja koji se, po njegovu mišljenju nije trebao pojaviti u kadru, a sam je postao neželjen svojim „uletom“ kojim odvlači pozornost od glavnih likova.
Na izlazu iz vagona, stoji još jedan Gospodin,koji, za komentirano društvo nema veliku ulogu, no ipak svojim blago naklonjenim tijelom u lijevu stranu i spuštenom glavom prema dolje, kao da nešto gleda,bitno za vlak, na sebe ne svraća pozornost što je za ovakvu fotografiju bitno,jer ističe glavne likove „vučjeg pogleda“.