Knjižica kao plod dijaloga pape Franje i blagopokojnog T. Leoncinija i
u hrabru, iskrenu i izravnu razgovoru, papa se obraća ne samo
mladima cijeloga svijeta nego i svima odraslima koji imaju
odgajateljsku uslugu.
Papa Franjo u knjizi tako dotiče mnoge suvremene izazove kao što su
odnosi među generacijama,perspektive mladih,strahovi i
snovi,površno življenje,ovisnosti,moda i
ljepota,depresija,bullyng,plastična kirurgija,potreba da se bude vidljiv
na društvenim mrežama,lažne vijesti itd.
Kaže jedan autor; Ništa ne riskiramo stavljajući se na raspolaganje
Bogu i budući da je njegova mladost i naša će se mladost obnavljati
kao i mladost Crkve;
Mladost velikodušna,vesela,voljena-mladost puna
otmjenosti,žestine,očaranosti,znaš li da Starost može doći po tebe s
istom otmjenošću,žestinom,očaranošću?
Štivo;Bog je mlad; ima tri djela,a počinje sljedećim riječima :
Čitateljima svih uzrasta: ZA REVOLUCIJU NJEŽNOSTI.
Bog je mlad ,on je uvijek nov;.
Papa veli da su mladi protagonisti opće povijesti.
Mladi nisu jedini odbačenici ovoga društva,odrasli,posebno stari,koje
su logike tržišta i moći otuđile. Hrabrost i razboritost bitni su sastojci
nježne revolucije koja nam je svima silno potrebna.
Prvi dio se zove mladi proroci i stari sanjari,papa ustvrđuje da
mladost ne postoji.To su mitovi . Mladost ne postoje, ali postoje
mladi.Jednako tako ne postoji starost,nego postoje stari,a stari - je
prekrasna riječ.
Biti star je povlastica- to znači sposobnost da ponovo postanemo
potencijalno,novi,upravo onako kao kada smo bili mladi;znači
proživljena iskustva, ,i posebno da smo od prošlosti nešto naučili.
Mladost ostaje siroč, imenica bez stvarnog uporišta;to je ideja koja
Ostaje siroče; bez vidljiva ostvarenja.
Govoreći o adolescenciji veli da je ona napetost i to neizbježna
introspekcijska mladenačka.
Adolescencija nije bolest protiv koje se trebamo boriti. Ona je dio
normalna,prirodnoga životnog odrastanja naših mladih.
Gospodin nas primerea,pretječe nas,on nas čeka,čeka da nam oprosti
,da nam iskaže svoju ljubav,i svaki put vjera raste.
Važno je voditi računa o tome da se izbjegne žudnja za zgrtanjem.
Nastavlja papa da je rad hrana za dušu i rad se može pretvoriti u
životnu radost,u suradnju,u zajedničke ciljeve i timsku igru.
Hrabrost se nikada ne smije pobrkati sa nepromišljenošću koje je,u
stvari, neprijateljica hrabrosti.
Ako s mladim čovjekom želimo razgovarati,trebamo biti pokretni,on
će usporiti da nas sasluša. Uvijek je bolje biti praznih džepova jer
đavao je uvijek u punim džepovima;štoviše,ako ulazi u naš
život,uvijek prolazi kroz džepove.
Današnji mladi ,zaključuje papa odrastaju u iskorijenjenom društvu.
Ako nema korijenja,svaki nas vjetar vitla tamo-amo. Korijeni nas čine
manje samima i potpunijima.
Problem s interneta jest njegova virtualnost i web mlade ostavlja u
zraku i zato ih čine nestalnima.
Stari sanjari i mladi proroci-to je put izbavljenja za naše iskorijenjeno
društvo: dva naraštaja odbačenih mogu sve spasiti.
Srednju generaciju karakterizira suparništvo.
Papa reče-ako želite postati gledajte uvis prema Bogu i dolje prema
palome: odgovori na najteža pitanja uvijek se nalaze gledajući
istodobno u ta dva smjera.
Tašt i ohol čovjek ne zna za mudrost,a čovjek bez mudrosti uvijek loše
završi.Tko služi,jednak je onome kome se služi.
Tko ima iskustvo,dužan ga je altruistički staviti na raspolaganju
mladima.Uvijek trebamo činiti,a ne govoriti,a prozelitizam je
iskorištavanje ljudi.Čovječanstvo nikada nije imalo toliku moć nad
samim sobom.
U drugom djelu naziva"u ovome svijetu" priča o politici koja
pribjegava potrošnji i tako politika samu sebe potroši.
Što se tiče korupcije izgleda da u njoj više nema stida za grijehe,a to
je strašan grijeh.Važnije je,ispada posjedovati nego biti.
Od najranije dobi biva važnije pojaviti se nego biti. U Božjim očima svi
imamo dostojanstvoi jedini ga on može istinski
proniknuti,gledajućionkraj svih naših pogrješaka i nedostataka.
Tri najveća korijena zla su-pohlepa,taština i oholost.
Ako činiš dobro, ne boj se vikati. Uniformirati mišljenje znači upasti u
intelektualni i osjećajni autizam.Bez smisla za humor vrlo je teško biti
sretan.Sebe ne uzimati previše ozbiljno.
Treći dio knjige govori o poučavanju i učenju. O mitovima se ne
raspravlja nego se razgovara.Mit ne stari.Prolaznost je prevlast
trenutka nad vremenom.Vrijeme ide naprijed,dok je trenutak
zatvoren,zakočen,nepomičan. Trenutak više sliči prostoru nego
vremenu. Opraštanje znači čin zdrava sebeljublja.
Danas treba hitno podignuti zastavu dijaloga,konstruktivnog dijaloga
između mladih i starih.Kulturna revolucija dijaloga.Više mjesta za rast
s drugima i za druge.
Za kraj ovog mudrog štiva:
Slobodni smo kada smo u skladu sa samim sobom;ČINI ŠTO MISLIŠ I
OSJEĆAŠ.