Branitelji
U prigodnom osvrtu na braniteljske udruge u RH,vrijedno je osjetiti i neka pitanja koja se nameću kao osobita značajka u nizu godina.
Naime, svi branitelji iz prvih redova bojišnica tijekom godina vojno-redarstvenih akcija, koje su kasnije, odlukom Hrvatskoga Sabora postale ratnim godinama, od 1991.do 1995.stekkli su svoja prava kao oblik trajne zahvalnosti domovine njihovu vitalnom prinosu u ostvarivanju uvjeta nastajanja suvremene neovisne hrvatske države.
Neki od njih,s teškim invaliditetom, su dobili mnoge oblike pomoći,od posebnih tzv.mirovina do zdravstvenih olakotnosti kojima se željelo ublažiti njihovo stanje invalidnosti, kao mladih,domoljubnih,odvažnih ljudi- boraca.
U kasnijim godinama su se postupno javii i neki sudionici ratnih godina i očekivali uvažavanje statusa branitelja ,što je nizom godina uspješno rješavano,pa je broj pripadnika hrvatskih braniteljskih udruga impozantno proširen,kao i prigodni statusi svakoga od njih.
Osim najtežih invalida i spektras krbi i oblika pomoći usmjerene pojedinačno,vremenom se javljalo pitanje da li su branitelji ,čilijega statusa i snage,bili rapoloženi ili animirani da se u mirnodopskom razdoblju odluče na sustavno školovanje, na osobni razvitak ,da postizanje struke odredjenoga stupnja, do visokoškolskih akademskih stupnjeva,ili pak do visokostručnih znanja u područjima pojedinih zanata,obrta i tvoračkoga rada.
Neki su se odlučivali za udio u dioničarskihm programima 'tvrtki u razvitku', pokušavali sponatnom poduzetničkom aktivnošću i ovisno o stupnju uspjeha nalazili podlogu zadovoljstvu ili se 'u hodu'mijenjali i pokušavali osmisliti svoju tvoračku egzistenciju u razvitku i dinamici mirnodopskih godina.
Da li – biti branitelj u mirnim razvojnim godinama zemlje, znači imati niz njegovanih i razvijanih etičkih obveza i odgovornosti za svaku etapu dinamičnoga razvitka mirnodopskog razdoblja zemlje koju su ,svojom hrabrošću i domoljubljem, u presudnim uvjetima branili i obranili ,na čast i ponos svima u svakodnevici suvremene Hrvatske.
Treba,dopustimo,spomenuti i pojave emocionalnih relacija tj branitelja koji su se vezivali s udovicama svojih palih suboraca, preuzimajuči i skrb o djeci, a uz to proširujući svojim roditeljstvom obitelj, pa su nastajali odnosi koji su često nalagali sustavno njegovanu i razvijanu službu psihološke pomoći i stvaranja uvjeta za skladan razvitak svih članova takvih složenih obitelji….
Službe potpore i oblika pomoći braniteljima,u koordinaciji s Ministarstvom branitekja RH, trebaju biti u stalnom kvalitetnom razvitku i spremne da oblicima i izborom metoda uspješno budu osloncem svima iz sastava braniteljske populacije u svakoj vrsti izazova svakodnevice i u suvremenosti…..
Današnja Hrvatska je drugačija od one iz 1990. do 1996. pa se i branitelji ,u razdoblju evolucije, moraju početi osjećati drugačije i izborom svoih akcijskih programa u razdoblju već masivnoga mirnodopskoga razvitka i postojećih uvjeta.