Božidar Orešković
https://hr.wikipedia.org/wiki/Bo%C5%BEidar_Ore%C5%A1kovi%C4%87
Božidar Orešković (Zagreb, 21. kolovoza 1942. — Kozjača kod Velike Gorice, 10. srpnja 2010.) je hrvatski kazališni, televizijski i filmski glumac. Diplomirao je glumu na Akademiji za kazališnu umjetnost u Zagrebu. Iako ga publika pamti i kao filmskog, televizijskog i radijskog glumca, on je od samih početaka bio vezan za scenu Hrvatskog narodnog kazališta gdje je kao prvak drame ostvario niz vrlo zapaženih karakternih uloga, predajući svoje obličje i duševnoosjećajni ustroj likovima Williamsa, Shakespearea, Držića, Ibsena, Lorce, Sartrea, Krleže, Marinkovića, Dostojevskog, Shudrake, Millera, Begovića...
https://sh.wikipedia.org/wiki/Bo%C5%BEidar_Ore%C5%A1kovi%C4%87
Pohađao je Akademiju dramskih umjetnosti u Zagrebu, i još kao student je nastupao u Zagrebačkom dramskom kazalištu (kasnije Gradsko dramsko kazalište Gavella). Diplomirao je 1965. godine, u klasi profesora Georgija Para. Nakon studija se pridružio ansamblu drame Hrvatskog narodnog kazališta, u kome je ostao do umirovljenja.
Sredinom 1990-ih je osnovao vlastito kazalište, „Teatar 101“, gdje je uprizorio nekoliko vlastitih i tuđih tekstova u obliku malih i pokretnih produkcija, surađujući većinom s kolegama iz matičnog kazališta i s kojima je gostovao u drugim hrvatskim kazalištima. U svom kazalištu je bila popularna monodrama „Ako Boga nema“, za koju je adaptirao tekstove iz djela Dojstojevskog i interpolirao pjesme Vladimira Visockoga.
Filmsku karijeru započeo je 1969. u filmu „Divlji anđeli“, u režiji Fadila Hadžića, u kojem je igrao najopasnijeg od trojice delinkvenata. Najveću popularnost je ostvario televizijskim ulogama, osobito kao „Riđan“ u televizijskom serijalu „Kapelski kresovi“ (1974), u režiji Ivana Hetriha, po istoimenom romanu Veljka Kovačevića. Za ulogu suca Bracka u Ibsenovoj „Heddi Gabler“ osvojio je Nagradu „Mila Dimitrijević“ (1996). Odlikovao se izuzetnim glumačkim temperamentom, markantnom pojavom, osebujnom bojom glasa i velikom glumačkom izražajnošću.
Osim glumom, bavio se i pisanjem. Napisao je roman „Sedmi dan“ (1993), u kojem je na osebujan način literarno iskazano iskustvo smrti i umiranja. Napisao je osam monodrama, brojne kazališne tekstove, drame i adaptacije, od kojih je mnoge sam uprizorio i u njima nastupao. Njegova komedija „Glasnogovornik“, duhovita i satirična rekapitulacija glumačkog života, u režiji Georgija Para (2009).
Umirovio se 2007. godine, nakon 42 godine rada, odbivši tradicionalni kazališni domjenak, pošto je smatrao da penzioniranje „nije razlog za slavlje“. Nakon toga se okušao u hrvatskim sapunicama.
Potkraj života se povukao na porodično imanje pokraj Velike Gorice. Po njegovoj želji, posljednji ispraćaj održan je samo u krugu najuže obitelji.
Božidar Orešković fotosi
https://www.bing.com/images/search?
q=Bo%c5%beidar+Ore%c5%a1kovi%c4%87&id=9430E4A32361D881556EC90165105C61BBA6054F&form=IARRTH&first=1&scenario=ImageHoverTitle
Divlji Andjeli 1969 / Domaci film I. od II Deo
https://www.dailymotion.com/video/x51pvgm
Divlji Andjeli 1969 / Domaci film II. od II Deo
https://www.dailymotion.com/video/x51pvu6