Boja –
psihološki i društveni čimbenik u globalnim i regionalnim pristupima
Kao afirmirana multidisciplinarna znanost, suvremena antropologija je oslonjena na veliki raspon metodološko-metodičkih modela za pragmatičan izbor u primjeni istraživačkih postupaka kojima se traže i nalaze, valjani odgovori na pitanja uloge i aplikacije duhovnih i inih energetskih potencijala u procesima afirmacije čovjekova dostojanstva i njegove uloge u individualnom prinosu grupi, pa recimo, i najšire, čovječanstvu, - svijetu spremnom za veliko vrijeme ovoga 21. stoljeća. To treba biti vrijeme novih ravnoteža, nakon iznimne turbulencije tijekom cijeloga 20.stoljeća, svjetskih i mnogih lokalnih ratova u relativno kratkom vremenu s gotovo kataklizmičnim razaranjima kakva dotadašnja povijest čovječanstva nije poznavala ni po kakvoći, ni po opsegu ni po posljedicama.
Sve su to pojave kao razlozi za utjecajnije mjesto suvremene antropologije, u svim njezinim smjerovima, a u ime uspješnoga otkrivanja uvjeta za optimalne pristupe organizaciji života, i prije svega širenja spoznaja za svjetonazor koji bazično mora težiti reafirmaciji humanosti kao supstratu za nove koordinate vrijednosnosti svijeta u ovom stoljeću.
Suvremeni antropološki stručnjak je važan za mjesto i ugled u suvremenom znanstvenom svijetu i ambijentu pragmatične primjene najvrijednijih znanstvenih ponuda, pretočenih u konkretna životna iskustva, mimo odrednica civilizacijskih značajki,a glede spoznaja da je kultura jače “vezivno tkivo” medju ljudima i narodima, nego što je civilizacija, prema postojećim propozcijama u suvremenosti.
U rasponu svoje multidisciplinarnosti, s impresivnim registrom metodološko - metodičkih izbora za primjenu u svakom od brojnih istraživačkih smjerova suvremene antropologije, susrećemo medicinske, biološko - kemijske, socio - psihološke, socio - lingvističke, kulturološke, aspekte pristupa istraživanjima. Ostvarena su otkrića značajna za motivaciju i kretanje čovjeka u suvremenosti, u ime mogućnosti za novu harmoniju čovjeka kao individue i kao pripadnika grupe, u spektru - od nacionalne, religijske, staleške, a na temeljima neohumanizma iz kojega će, u svakom od navedenih pripadanja, čovjek emanirati mišlju, čuvstvom, idejom, razinom u korist uzlaza života s dostojanstvom i filantropskim pokretačkim vizijama sebe kao kreatora u socijalnom miljeu, što se odražava s pozitivnim značajkama i u prirodnom okolišu takvoga čovjeka, novog humano-humanističkoga vala u vremenu suvremenosti, kao podloge za budućnost.
Razgovor je posebno važna i vrijedna kategorija u komunikološko-komunikacijskom iskustvu, sa svim varijablama komunikacijsko-iskustvenoga polja.
Subjekt razgovora odredjuje opseg i kakvoću razgovora, s pretpostavkom da je u iskustvima sugovornika razvijena sposobnost ispravnoga govorenja i pažljivoga slušanja.
Jasno govoriti znači normirano strukturirati rečenicu pažljivim izborom riječi kao nositelja pojmova i uspješnom gramatičko-normativnom razinom rečenice u ime učinkovitog prenošenja i afirmacije izrečene misli.
Jasno kazana misao uspješno motivira i razvija sposobnost slušanja, a sugovornika čini naglašeno aktivnim suradnikom u procesu razgovora.
Ritam kazivanja omogućava sugovorniku da postupno prima i rasporedjuje primljene informacije i istodobno, bez napora, “slaže” svoje iskustvo oslonjeno na temelje iz kojih kreće u razgovor, s opcijama koje ima spram subjekta zajedničke, razgovorom obuhvaćene, pažnje svih sudionika.
Jasnost izražavanja ovisi o pogodnom izboru riječi za iskaz odredjenih pojmova i o pravilnom sklopu rečenice kojom se izražava izvjesna misao.
To su standardi koji se, iz svake od spomenutih kategorija konstruktivno prepliću, i sadržajno - smisaono prožimaju u ime ukupnoga logično - emocionalnoga pokretačkoga odjeka u duhu sudionika u procesu, u razgovoru, u ime uspješnoga prilaženja “koncenzusu”, glede tretmana i odnosa spram teme razgovora, kao suptilnijega dijela u pristupanju pregovaranju i poglavito ishodu pregovora.
Razgovor, ili pak niz razgovora u seriji, su sastojnicom sadržaja pregovora, pa kao svojevrsni “mozaik” tvore vrijednsoti sa značajkama temelja za uspješnost izbora i kretanja procesa pregovaranja i kvalitetnih rezultata do kojih se doseže.
Sve ove natuknice treba uvažavati, jakom dokaznom vještinom za opstojnost u ostvarivanju ciljeva, i privatnih i poslovnih, vještinama pregovaranja i kredibilitetom svih sudionika u izboru i vrednovanju one najsuptilnije, neverbalne pratnje, svakoj iskazanoj riječi kao glasno ponudjenoj misli, idejama utkanim u smisaoni nukleus sadržaja pregovora.
A raspon vrijednosti neverbalnoga iskaza, kao pratnje verbalnim “kompozicijama” u pristupu i sadržajima razgovora i pregovora, je posebno pitanje.
Netko tko ima sretnu fizionomiju, čijim izrazom, svakim hipom “potvrdjuje riječ i njezin smisao”, će brže, kvalitetnije, uspješnije i trajnije, ostvarivati željene ciljeve i njihovu mogućnost primjene, na način za koji se zalaže.
Ako se pak “nosi” fizionomija koja, ukupnim vizualnim efektom, “demantira“ kazanu riječ, položaj takvoga čovjeka je složeniji, teži, on duže i napornije ide stazama k cilju, a pitanje je i koliko će imati prepona na putu i koliko će uspjeti sačuvati cjelovitost vrijednosti sadržaja svoje misli,zadržati svježinu svojih startnih motiva, na putu od starta do zacrtanoga cilja? Možda će tek „trećinu sadržaja“ uspjeti “prenijeti” do cilja, s preponama, zastojima i dopunskim zalaganjem, uvjeravanjem o ispravnosti i vrijednosti onoga što zastupa u pregovaranju.......u cijelom procesu “matičnoga tijeka” pregovaranja, kao i “pobočnih razgovaranja”, kao stanovite animirajuće dopune i pojačanja uspješnosti staze pregovaranja i cilja, kao vrijednosti na njezinu putu.
Uz sve te racionalno - logične komponente, potrebne za uspješnu arhitekturu razgovora kao modela za organizaciju i uspješnu pripremu i provedbu pregovora, jednako je važno pitanje i organizacija vrijednosti iz područja neverbalnoga spektra izraza. To osobito uključuje kultiviranu koordinaciju izraza iz spektra “govora tijela”, od mimike, geste, kreta torzom i ekstremitetima, te njihovoj osmišljenoj, organiziranoj, osvještenoj i strateški usmjerenoj aktivnosti, u ime jamačnoga postizanja željenoga cilja u rasponu vrijednosti individualnoga nastupa, u procesima razgovora i pregovora.
U tom “neverbalnom dijelu” ponudjenih vrijednosti, vizualna komponenta stječe osobito mjesto u percepciji i prosudjivanju razine ukupnoga sudjelovanja, i svakog od sudionika u procesima razgovaranja i pregovaranja.
Rafinirano značenje u ukupnosti “zbivanja” ima i pitanje izbora “kromatskih atributa” svakog od sudionika,a i svih zajedno, od individualne odjeće, do kromatskih obilježja ambijenta u kojima se procesi odvijaju.
Boje su temelj života jer pripadaju njegovim esencijalnim značajkama, pa – iskustveno, nose vrijednosti “složene” u psihološkim pristupima i razvrstanostima, a osobito značano i u sociološkim vrijednosim pristupanjima.
Sve naznačeno promatrati i evolutivno slijediti primjenom metodoloških i teoretskih novuma u suvremenoj, modernoj, historiografiji, analizirajući koliko neki od nastalih i razvijenih “pravaca” mijenja temelje discipline i pridonosi spoznajnoj dimenziji. U tim intrigantnim suvremenim mogućnostima primjene “novih znanstveno-istraživačkih alata” vrijedno je pripadati spektru pojava u području socijalne povijesti i povijesti mentaliteta, povijesti svakodnevice, te odnosu mikrohistorije i makrohistorije, s rasvjetom ponude novih “težišta pozornosti” uz područje povijesti žena i povijesti spolova, u ime skrbi kojom se najprije znanstveno-analitičkom detekcijom, potom definicijom kao orijentacijom za vrednovanje svega spoznatoga da se preveniraju uvjeti za ekspanziju razvrata u društvenim odnosima koji se, u rasponima iskustvenosti suvremenih civilizacija, munjevito šire, stvarajući mnoge ožiljke na duši suvremenoga čovjeka. U pokušaju uvodjenja i funkcionalnoga predstavljanja boja kao prirodnog fenomena i kao takvoga, konstantno nazočnoga u iskustvima, i vrednovanog s motrišta komunikacije i dostignuća do kojih se komunikacijskim aktivnostima dolazi, treba focus pozornosti usmjeriti bojama kao fenomenu utjecaja na ugodjaje, i individualne i kolektivne, a u ime pouzdanijega očekivanja pozitivnih ishoda svake od aktivnosti u koje je uključena i skrbi o primjeni i opsegu, te obujmu utjecaja boje…. Boja postoji samo onako kako ju mi vidimo. Kada svjetlost elektromagnetskih valova određene duljine dođe u interakciju sa stožastim stanicama u mrežnici oka - naš mozak vidi boju. Bojama se može pristupati i tretirati ih u lingvističkom kontekstu, zamjetljiva je povezanost boja sa simboličkim sustavima, valja razmatrati i povijest, tehnologiju i sirovine od kojih su se tijekom povijesti dobivale boje.
Bijela odjeća odaje dojam nježnosti, psihološke i emocionalne ovisnosti ili mekoće.
• Ne treba često koristiti i eksponirati zelenu boju pri izboru odjeće, jer u duljem vremenskom razdoblju, promatranje figure u zelenom, izaziva osjećaj monotonije kod okoline, čak deluje i uspavljujuce.
• Crvena boja, poglavito purpurni tonovi, mogu isprovocirati seksualnu agresiju, zato ne treba izazivati i provocirati kolege ili neutralne osobe koje imaju sekundarnu ulogu, osim ako ih se namjerava izravno zavesti..
• Psiholozi posebno ističu da narandžasta boja snaži volju i izaziva euforično raspoloženje; ako nedostaje maštovitosti ili inspiracije i kada je loše raspoloženje, obvezno je odjenuti nesto narandžasto i ne zaboraviti se česće pogledati u zrcalo.
• Hladne tonove obično biraju povučene, introvertirane osobe. One ne pokazuju svoja osjećanja i vrlo su zatvorene, rezervirane i šutljive.
• Tople, jarke tonove, preferiraju ekstrovertne osobe. One su vrlo druželjubive, emocionalno otvorene, srdačne, temperamentne i zabavne.
• Mediteranski narodi, koji žive u vrelim sunčanim predjelima, skloni su jarkim bojama, dok sjevernjaci, uzdržani i smirenog ponašanja preferiraju prigušene i mirnije tonove.
• Simbolično značenje boje treba tražiti u korijenu,tradiciji svake kulture i kod odredjenog naroda. Tako je u nekim kulturama i kod jednog naroda, bijela oličenje radosti i čistoće, a kod drugih simbol za žalost i tugu.
• Psiholozi skreću pozornost na specifičnu pojavu -- kada svjesno (ili nesvjesno) izbjegavamo neku boju. Prigodom površnih tumačenja,može se zaključiti da je riječ o estetskim razlozima. Medjutim, estetski kriteriji su sekundarnog značenja, a mnogo važniji su oni koji idu analizi ličnosti, jer za preferenciju ili odbijanje uvijek ima jakih psiholoških razloga. Ako se izbjegava neka od slijedećih (može ih biti i više) boja, u psihološkim tumačenjima, se spoznaje koje su crte ličnosti izražene ili osobine koje karakteriziraju ličnost.
TAMNOPLAVA -- osobe koje žele ostaviti dojam na okolinu, predstavljaju se kao jake ličnosti i žele dominirati nekim uvriježenim navikama, pravilima ili principima - radoholičari. Često vrlo napeti i psihički nespokojni. Ovu boju vole osobe koje teže osobnoj sigurnosti i psihološkom miru. Cijene sredjen i harmoničan zivot, a poglavito paze na mišljenje svoje okoline. Vrlo su osjećajni, ali i neodlučni i često se pribojavaju različitih teškoća. Žena u “teget kombinaciji”, po mišljenju psihologa, je vise zatvorena, sklona samoanalizi i stidljiva, ali se vrlo dobro zna izboriti s tradicionalnim ženskim obvezama ili ulogama koje ima prema svojoj obitelji, ljubavnom partneru i djeci.
SVijETLOPLAVA - boja simbolizira maštanje, snove ili vizije. Osobe koje preferiraju ovu boju imaju potrebu za psihološkom i emocionalnom ravnotežom; teže k harmoničnom načinu života i ostavljaju dojam vjernosti, poštenja i suosjećanja za druge. Medjutim, ovi sanjari u trenucima velikog emocionalnog zanosa ili osobnoga neuspjeha, lako padaju u teža depresivna stanja.
TIRKIZNU boju najčesće biraju osobe koje sebe vide kao posebnu, “izuzetnu ili odabranu”. U psihološkom smislu, oni su gordi, emotivno uzdržani ili hladni a ljubazni u obraćanju. Ako su skloniji tamnijim tirkiznim tonovima, prijeti opasnost od samoljublja, osjećanja narcisoidnosti ili pretjeranog zatvaranja u sebe. Uslijed velikih ambicija, neskromnosti i potrebe za ličnim isticanjem, obično se dogadja da osoba postiže zamjetan uspjeh u poslu i položaj u javnom životu, ali uz sve pompe koje je prate, u dubini duše ostaje vrlo usamljena i neshvaćena.
ZELENA - osobe s povrijedjenom taštinom, impulsivne i naglih reakcija. Ova boja je znak stabilnosti i sigurnosti. Biraju je osobe koje umiju "ugrabiti" skoro svaku dobru prigodu. U društvu vole biti vodje, i izdavati naredbe ili komande. Ponekad opterećuju druge, ali rado pomažu ljudima, čak i na svoju štetu. Oni su vrlo uporni, vrijedni, pedantni i precizni. Umiju biti vrlo srdačni, ali i zatvoreni i povučeni. Kada su neraspoloženi postaju kritizerski nastrojeni i stvaraju konfiktni odnos sa svojom okolinom.
SVijETLOZELENU boju preferiraju osobe koje posjeduju jaku volju i žude za vlastoljubljem. Takodjer, sklonost k ovoj boji izražavaju i osobe koje vješto izbjegavaju različite životne teškoće i teže da drugima nametnu svoju volju. Nerijetko, ove osobe postaju "upravljači" na važnim društvenim ili državnim funkcijama.
CRVENA - osobe koje su protivnici nasilja, ali i pretjerano samouvjereni s potrebom za dominacijom i željom da potčine druge. Boja životne -- vitalne energije. Ovu boju vole hrabre i znatiželjne osobe, osobe koje posjeduju jaku volju. Ove osobe život žive "punim plućima", imaju jaka osjećanja i sklone su riziku. U temeljima svoje prirode one su društvene, dobronamjerne, ali uvijek kada osjete otpor u svojoj sredini, reagiraju žestoko, temperamentno, impulsivno ili nekontrolirano. Imponira im da donose odluke umjesto drugih i teže k dominantnom položaju. Psihološko uvjerenje je da je “žene u crvenom” lako zavesti.
LJUBIČASTA-- vrlo pedantne i emocionalno uzdržane osobe, povremeno djeluju jednolično, „dosadno“ na svoju okolinu. One žive isključivo u sadašnjosti i racionalno grade svoju budućnost.Ova boja simbolizira i odaje podsvjesnu želju za dopadanjem. Osobe koje preferiraju ljubičaste tonove, vole koketirati i zabavljati se. Ovo je izuzetno maštovita, delikatna i osjećajna osoba s visokim idealima. Takodjer, povremeno ima neodoljivu želju pobjeći iz realnosti u svijet snova i fantazija. One imaju poseban osjećaj za estetsko izražavanje, oko sebe stvaraju harmoničnu atmosferu, druželjubivost i slogu, iako su sklone i same u sve sumnjati .
RUŽIČASTA - Ovu boju preferiraju romantične i nježne osobe. One žude za ljubavlju i maženjem. Povremeno djeluju neodgovorno, infantilno ili lakomisleno. Odgovornost, krivicu ili životni teret obično prenose na svoju okolinu. U temelju svoje prirode, one doista jesu lakomislene, posesivne, nezrele, sentimentalne, s jedne strane, a preosjetljive s druge. Ukoliko pri izboru boje naginju k jarko ružičastim tonovima -- to ukazuje da se vole pokazivati, koketirati i zabavljati, naročito u društvu suprotnog spola.
ŽUTA - osobe koje su vrlo razočarane i usredotočene na sebe i osobne potrebe.Ova boja je simbol izražajnog uma i prodorne intuicije. Biraju je osobe koje su sigurne u sebe i imaju visoko razvijeni osobni integritet i samosvijest. Visokih su kriterija i zahtjeva koje postavljaju svojoj okolini. Pretendiraju pozornosti na sebe, vole da im se drugi dive. One su uglavnom optimisti, neovisni, vrlo nestrpljivi i povremeno nedosljedni. Teže k totalnom oslobadjanju od različitih konvencija, obveza i svakodnevnih briga. Naročito vole skoro sve sto je novo, suvremeno ili neobično i brzo se privikavaju na različite uvjete.
LIMUN ZUTA Ovu boju preferiraju vrlo pronicljive i znatiželjne osobe. One su na neki način specifične, "razlikuju" se od svoje okoline i ne podliježu standardima ili prosječnim vrijednostima. Vrlo su kritične, ali ne vole kritiku na svoj račun. Odlično se kontroliraju i izbjegavaju kompromitirajuće situacije. Djeluju srdačno i skromno, ali nikako ne podnose poraz niti da budu odbijene. Ukoliko pri izboru boje naginju k tamnijim, blijedožutim, tonovima -- to ukazuje na seksualno hladne osobe.
NARANDŽASTA Ovo je boja slobodoljubivih i osjećajnih osoba jake volje, osoba koje umiju usmjeravati svoja osjećanja, a zatim, "fiksirati" ciljeve kojih se ne odriču. Imaju razvijenu intuiciju, sklone su zaljubljivanju i razmišljanju, ali i samoodricanju. Ako je izbor boje bliži žutoj nijansi, znači da osoba teži biti u središtu pozornosti ! Ovu boju vole zdravi, racionalni, uspješni i druželjubivi ljudi, vesele ćudi i skloni hedonistickim zadovoljstvima. Spremni pomagati drugima, a posebno je znakovita njihova potreba za čulnim senzacijama.
SMEDJA-istrajne osobe. Privlači ih materijalno bogatstvo i neki istaknuti društveni ili javni položaj. Ovu boju biraju osobe s realnim pogledom na svijet oko sebe. One teže mirnom načinu života i samouvjereno koračaju svojim nogama čvrstimm tlom. Iznad svega cijene dom, obitelj, prijatelje i, naročito, tradiciju. Dogadja se da ovu boju često biraju i oni koji se nalaze uslijed nekog "ozbiljnog" sukoba s okolinom, ili da su u osjećaju fizičke nelagode (bolesti i sl.) ova boja postaje preferentna u odredjenom razdoblju života I uvjeta. U terapeutskom smislu, boja djeluje smirujuće, naročito na osobu kojoj je potreban odmor.
BIJELA -osobe usredotočene na ostvarenje osobnih ciljeva, praktične pameti, a emocionalno uzdržane ili hladne. Ova boja je oduvijek simbol nevinosti i čistoće, ali takodjer ukazuje i na emotivnu "hladnoću, snijeg i sjaj. Dopada se onima koji teže slobodi. Osobe koje izuzetno žele naglasiti čistoću, pedantnost, zatim izbjeći neprijatnosti i odbaciti sve što je "prljavo" i mračno u društvu, vole se pokazati u bijelom. Medjutim, umiju biti i vrlo sitničavi i pomalo “dosadni” odnosno jednolični. Povremeno,ovu boju preferiraju osobe koje su spremne započeti "novi zivot".
CRNA - vrlo preduzimljive osobe koje su koncentrirane isključivo na ostvarenje osobnih ciljeva i ambicija. Ova boja je simbol tajanstvenog i mističnog, ali takodjer simbolizira i nešto tajanstveno, a i zlokobno. Osoba koja preferira ovu boju, u psihološkom smislu, poručuje da joj nešto, što je njoj vrlo važno, nedostaje! Crnom bojom podsvjesno se ogradjuju i štite od vanjskih utjecaja. Ljubitelji crne boje mogu biti skloni pesimističnim prognozama, melodramatično gledaju na svijet oko sebe i često podnose poraze u sudaru sa sudbinom. One imaju naglašenu potrebu za neovisnošću, suprotstavljaju se utjecaju iz vana i ne prizanju autoritete.Psihološko je stajalište da se ljudi u crnom vole svadjati i sukobljavati i da su vrlo subjektivni u svojim prosudbama. Medjutim, crna boja oslikava i eleganciju, ali predstavlja i znak žalosti i tuge.
SIVA - vrlo aktivne, radne i uporne osobe impulsivnog karaktera i vedre, duhovite prirode.Za ovu neutralnu, neemocionalnu boju opredjeljuju se osobe koje se svjesno ogradjuju od vanjskih utjecaja svoje okoline. One žele sačuvati unutarnji mir, ravnotežu duha, stabilnost i teže nekom višem duhovnom idealu. Povremeno su podložne vjerskim, religijskim pogledima na svijet oko sebe. U psihološkom opisu, "ljudi u sivom" su vrlo razboriti, oprezni, često zatvoreni i više vole ostati zaklonjeni u sjeni i odatle situaciju držati pod kontrolom.
TAMNOSIVA - osobe koje teže čulnim zadovoljstvima i komformističkom stilu života, imaju izraženu seksualnost i vole život i zabavu.
SVIJETLOSIVA – zahtjevne osobe, povremeno djeluju kao "veliki diktatori".