U vremenima kad sa strepnjom dočekujemo svakodnevne vijesti o nepoznatoj
bolesti koja hara čitavim svijetom,koja je toliko promijenila naše živote i
navike,toliko suzila životni prostor mnogih umjetnika,kazališnih
kuća,koncertnih dvorana,gotovo zaustavila sve festivalske manifestacije i
ugrozila egzistenciju umjetničkog stvaralaštva širom svijeta...naša Dubrovačke
ljetne igre odupiru se nekim prkosom,tradicijom,duboko ukorijenjenom ljubavi
spram umjetnosti i ljepoti kao znaku prepoznatljivosti svoga grada...
Po prvi puta u dugoj povijesti Igara,odabran je za otvorenje prostor stare
dubrovačke luke,kako bi se na dovoljnoj udaljenosti smjestili svi ugledni
gosti,uzvanici,orkestri,glumci,plesači,dok se domaća publika smjestila po
lađicama i barkama po cijeloj morskoj površini stare luke,što je vizualno
stvaralo vrlo lijepi ugođaj.Redateljica cijelog događaja Marina Pejnović uz
pomoć odlične rasvjete i kamera HRT-a,uspjela je oživjeti cijeli taj prostor,čija
razvučenost bi mogla biti opasna za koheziju cijele zamisli,no TV kamere su
znalački spajale i isticale ljepotu dubrovačkih zidina sa vehementnom igrom
svih sudjelujućih u jedan zanosan vrtlog glazbe,plesa i glume.
Glazba lakšega žanra Jazz orkestra HRT-a pod vodstvom Mirona
Hausera,diktirala je i suvremenije plesne koreografije,glumačke sekvence
festivalskog dramskog ansambla pa i kostimografiju.Jedini je Folklorni ansambl
Linđo potsjetio na neizostavni autohtoni dubrovački plesni izričaj.Na neka stara
vremena i prisnost predstava u živim gradskim ambijentima,kada bi scenom
prošetao mirno neki mačak iz obližnje kuće,tako je i ovom prilikom u fokusu
kamere,neki crno bijeli mačak,mirno prošetao svojim prostorom lučice...
2
Za nas stare posjetioce dubrovačkih ljetnih igara,poseban dojam je ostavio
nastup našeg mladog pijanista Aljoše Jurinića,koji je na klaviru izdvojenom na
pijedestalu iznad vode,izvodio svog Chopina...čija se nježna i strastvena glazba
prelila iznad svih lađica,mora,obasjanih zidina i na čas zaustavila vrijeme svojim
zanosom i ljepotom.Potsjetila me na vrijeme,kad smo gusto načićkani na
stepenicama i balustradama u atriju Kneževa dvora pratili isto tako nadahnutu
svirku Ive Pogorelića...u neka druga vremena Igara,o kojima nam je RTZ dao
posebnu dokumentarističku emisiju i zabilježio sjajne momente,stvaranje
predstava,koncerata i sudjelovanje velikih umjetničkih ličnosti koje su kroz 70
godina postojanja Igara,stvorile i oblikovale Festival visoke svjetske razine.
Dubrovački simfonijski orkestar pod ravnanjem dirigenta Tomislava Fačinija
zanosno je himnom slobodi Jakova Gotovca pratio podizanje festivalske zastave
na tvrđavu Sv.Ivana čime su Igre i ove godine uz sve postojeće zapreke
otvorene,za sve one koji vole i njeguju svoju kulturnu tradiciju po kojoj i
postoje.
Posebnu vrijednost ovom događaju dale su kamere HRT-a u režiji Ivana
Miladinova s predivnom slikom noćne panorame rasvijetljenog Dubrovnika
kojom je završio ovaj prelijepi kulturni događaj..