Biblioterapija etimološki starogrčki znači liječenje knjigom
Pamtim kad sam jednom profesoru iz hrvatskog rekla kako sam
biblioterapeut, negativno kritički se izrazio da je izričaj pretenciozan.
Psihološki govoreći kao da se ljudi skanjivaju od nečega novoga,pače
da se i boje.
Preko četvrt stoljeća radim svoj ljubljeni poziv i on mi je poklon od
Krista za dugotrajne školovanje od dva desetljeća,mukotrpno,ali sa
zadovoljstvom.
Bez ljubavi i entuzijazma nema radosti!
Običavam reći da sam se formirala u vjerodostojnog intelektualca tek
radeći u knjižnici jedno desetljeće.
Živa je istina da nas posao oblikuje.Bilo je i faza u ovih 26 godina kad
bi mi došlo do zasićenja,ali kako je vrijeme teklo ja sam osjetila da
ova književnost u zadnje vrijeme je postala nekvalitetna i
zanatska,gubeći umjetnost.
Ljudi u K.Novom na Odraslom odjelu jako se interesiraju za
psihologiju kao kultne knjige "Put do ljubavi",zatim "Ljudi laži",a čitaju
se Freud i Frankl.
Teologija se u zadnje vrijeme izuzetno traži.Od pokojnog Pape "Prijeći
prag nade", knjige Pape Benedikta "Smrt i Uskrsnuće"te "Bog je mlad
današnjeg Pape.
Najprije sam bila bibliofil,pa biblioman,a imala sam krizice
bibliofobstva zbog kratkih duhovnih kriza.Dvije knjige koje
preporučam za mene posebno produhovljenim ljudima su "Nasljeduj
Krista" i "Buđenje svijesti" kultna knjiga jednog indijskog isusovca.
Mogu ustvrditi kao kuriozitet da su mi najzahvalniji korisnici sa
kvalitetnom srednjom školom koji bez kompleksa čitaju i
najzahtjevniju literaturu.
Za kraj,što se tiče e-knjige,čuh da je u Americi bankrotirala.
U knjizi "Plitko"govori se o utjecaju interneta za mozak. Autor je
optimističan glede ostanku Gutenbergove galaksije.
Korisnici u mojoj knjižnici su raznoliki,a nemali broj dođe da knjigom
nahrani dušu.
Knjiga kao medij je bezvremena.I ako se dogodi da je počne nešto
zamjenjivati,put će biti predug i ne znam koliko vjerodostojan.