Tihana Hrastar
1. Svakoga dana, svakom je čovjeku udijeljeno jednako vrijeme, od 24 sata, s po 60 minuta u svakom satu. Dakle, svi ljudi imaju jednake vremenske odrednice za start u organizaciju sebe, stjecanje navika i razvitak u odrazu usvojenih, naučenih, primljenih znanja, kao poticaja za osobno razmišljanje i inicijativu o sebi i svojim perspektivama. Kako ste se organizirali u “prosječnom radnom danu” kao jedinici vremena, jer je poznato da je “dan smanjena slika života” i onako kako nam je profiliran dan, tako se postupno formira profil života, s nakupinama “plusa” ili “minusa”, u rezultatima. Naime, psiholozi nas poučavaju da je potrebno dan podijeliti u tri temeljna dijela: osam sati rada, osam sati odmora, rekreacije, zabave, i osam sati aktivnog zdravog sna..Može li taj model uspješno funkcioniratri u suvremenosti.da bi se postigli rezultati slični vašem primjeru?
• Prvo bih htjela napomenuti kako je Arhitektonski fakultet specifičan u pogledu organizacije radnog dana. To se posebice odnosi na stari sistem obrazovanja u kojem sam ja studirala (Bolonjski sustav je ipak donio mnogo promjena vezano za ispite i organizaciju nastave). Tijekom semestra sam, osim predavanja, imala i mnogo vježbi u sklopu kojih sam bila dužna izraditi više projekata, pri čemu mi nije ostajalo mnogo vremena da se bavim učenjem za ispite. Na kraju semestra bih se kratko vrijeme odmarala, a nakon toga mi je ostajao kratak rok u kojem sam morala položiti određen broj ispita. Iz tog razloga sam se morala dobro organizirati i posložiti prioritete kako bih s takvim „kampanjskim“ načinom učenja uspjela odraditi sve obveze. Na prvoj godini sam učila kod kuće, odredivši si cijeli dan za učenje i odricavši se većine ostalih aktivnosti koje nisu bile vezane za ispit. Već na drugoj godini sam shvatila kako nije toliko bitno koliko vremena izdvajam za učenje, nego način na koji učim. Shvatila sam kako je organizacija učenja i sposobnost da se odijeli bitno od nebitnog izrazito važna. Za kvalitetno i brže učenje bilo mi je bitno da krenem od cjeline ka detalju, povezujući gradivo, nakon čega bih ušla u gradivo više ili manje detaljno, ovisno o vremenu koje mi je preostalo. Izlaske na ispit nisam odgađala, neovisno o tome koliko sam detaljno uspjela spremiti ispit. Isto tako sam shvatila da izolacija radi ispita nije produktivna i da je bitno da u svakom danu imam nešto što me dodatno veseli. Kada sam si prestala radi učenja uskraćivati izlaske ili neke druge aktivosti, pokazalo se da jednako dobro funkcioniram kao i kad sam izbjegavala iste. Zapravo, čak i bolje, jer sam dobila motivaciju da u kraćem vremenskom periodu odradim stvari koje bih inače rastezala kroz čitav dan. Isto tako, počela sam učiti u knjižnici kako bih si što bolje odijedila vrijeme predviđeno za rad od slobodnog vremena.
2. Kratak osvrt, molimo, na vaše djetinjstvo, školovanje do fakulteta,stečene navike i odluku da izaberete studij koji ste završili s najboljim rezultatom u akademskoj godini, ‘10./’11
• Kao dijete sam bila dosta marljiva tako da nikada nisam imala problema u školi. Voljela sam puno čitati i baviti se bilo čime kreativnim. Dane sam uglavnom provodila crtajući, svirajući, šivajući, osmišljavajući igrokaze i sl. , te se ne mogu sjetiti da mi je ikada bilo dosadno. Paralelno s osnovnom školom sam završila i glazbenu školu, nakon čega sam upisala zagrebačku II. gimnaziju. U srednjoj školi dugi period nisam znala što ću studirati, već sam samo osjećala da bih voljela odabrati fakultet koji u sebi ima i umjetničku crtu. Tek u 4. razredu sam odlučila da ću upisati arhitekturu koja mi je u tom trenutku predstavljala željeni spoj umjetničkog i „racionalnog“.
3. Da li ste već rano,u srednjoj školi, osjetili afinitet za pretpostavke vrijednosti koje Vam je studij pružio..?
• Kao što sam rekla u prethodnom pitanju, već od djetinjstva sam znala da se želim baviti nečim kreativnim, pri čemu mi se u srednjoj školi arhitektura učinila kao dobar odabir.
4. Koliko dugo ste studirali?
• Studirala sam osam godina. Nisam si odredila rok u kojem bih voljela ili trebala završiti fakultet, niti su mi roditelji vršili pritisak po tom pitanju. S obzirom da sam živjela u Zagrebu, da sam stanovala s roditeljima, te da sam dobivala novčanu stipendiju, dozvolila sam si da rastegenem apsolventuru, te da se odmorim između zadnjeg predavanja i diplome. Isto tako, za vrijeme studija sam povremeno honorarno radila u arhitektonskim uredima.
5. Koliko puta ste izlazili na ispite?
• Uglavnom sam izlazila samo jednom na ispite, odnosno gotovo sve sam položila iz prvog puta. Nisam bila tip studenta koji na ispite izlazi većinom „na sreću“. Kao što sam već opisala, učila sam prema principu od cjeline prema detaljima, odvajajući bitno od nebitnog, zbog čega sam na pismenom dijelu ispita mogla zadovoljiti barem neki minimum. U tom slučaju bih na usmenom dijelu ispita uglavnom uspjela podići ocjenu, djelomično zahvaljujući i usmenoj prezentaciji. Mislim da je dosta bitan način na koji se student postavi na ispitu i način na koji prezentira svoje znanje. Jako je bitno da može staloženo i samouvjereno predstaviti svoj način na koji razmišlja i povezuje, da nije „nabubetao“ gradivo napamet te da se ne boji otvoreno reći profesoru da ne zna odgovor na neko pitanje, umjesto poznatog izmotavanja. Također može biti korisno pokazati lateralni način razmišljanja, koji pomaže da kod pitanja u čiji odgovor student nije baš siguran pokaže znanje o nekom drugom bliskom području koje je bolje savladao.
6. Da li ste za vrijeme studija živjeli s roditeljima ili u domu/podstanarstvu-samostalno ili s cimerima?
• Za vrijeme cijelog studiranja sam živjela s roditeljima i mlađim bratom. To je, naravno, imalo svojih prednosti i svojih mana. Mislim da je najveća prednost bila u tome što su mi roditelji mogli pripomoći u teškim situacijama na kraju pojedinog semestra kada sam često bila „rastrgana“ između raznih obveza. U takvim trenucima bi me roditelji rasteretili kućanskih poslova i dosta često pružili konkretnu pomoć, bilo da se radi o prijevozu do fakulteta ili primjerice ljepljenju makete.
7. Financiranje tijekom studija... da li ste imali podršku u obitelji ili možda sami brinuli o nekom?
• Na drugoj godini studija sam dobila državnu stipendiju, a kroz kasnije godine stipendiju Sveučilišta u Zagrebu i Top stipendiju pa sam kroz gotovo cijeli studij imala dovoljno novca za stvari koje su mi bile potrebne i aktivnosti koje su me zanimale. Isto tako, povremeno sam zarađivala radeći u arhitektonskim studijima i kao demonstrator na fakultetu pa sam dodatno mogla rasteretiti svoje roditelje.
8. Recept uspjeha?
• Ako i postoji neki recept, ja ga ne znam. Mislim da ne postoji univerzalno pravilo i da svaki pojedinac mora pronaći način fukcioniranja koji njemu odgovara. Smatram da puko kopiranje i primjenjivanje određenog sustava učenja ne mora nužno dovesti do uspjeha. Svatko od nas ima drugačije navike, netko je više jutarnji tip, netko noćni tip, nekome odgovara kampanjski način rada, a nekome paše kontinuiran rad s mnogo pauza itd. Smatram da ništa od navedenog nije dobro ili loše, ali da se treba uklopiti u neku smislenu organizaciju vremena i učenja koja odgovara određenoj osobi.
9. Da sada tek počinjete studij ,da li bi sebi postavili cilj 5,0 ili bi dozvolili i niži prosjek?
• Nisam imala prosjek 5,0, niti sam tome težila. Nikada nisam odbila ocjenu i uglavnom bih izlazila na ispit i onda kada sam smatrala da ga nisam dovoljno dobro spremila. Smatram da nije zdravo postavljati si takve ciljeve jer oni mogu dovesti do velike frustriranosti i mogu biti čak i kontraproduktivni. Većinu ispita sam učila iz razloga što su mi bili zanimljivi ili zato što sam smatrala da će mi ta znanja kasnije korisititi. One ispite koje sam smatrala manje bitnima ili manje zanimljivima spremala sam kraće i manje detaljno, što se uglavnom pokazalo kao dobra odluka. Naravno, u vezi nekih ispita sam se i prevarila te je ispalo da mi ta znanja, barem za sad, nisu mnogo koristila.
10. Da li mislite da ste nešto propustili (“napucavajući prosjek”)
• Kao što sam spomenula, nisam „napucavala“ prosjek, niti bih to ikome preporučila. Mislim da sam možda na 1. godini studija propustila neke stvari iz razloga što tada još nisam znala kako uravnotežiti fakultetske obaveze s ostalim interesima. No, već na 2. godini sam pronašla balans te sam si prestala uskraćivati ostale stvari koje su me veselile pa sam paralelno s faklultetom krenula na zborsko pjevanje, ples, planinarenja, francuski i sl.
11. Što vam se najviše dojmilo na studiju? Lekcija koju ćete pamtiti cijeloga života?
• Hm... Ne bih mogla izdvojiti jednu stvar ili situaciju koja bi se posebno isticala. Kroz period studiranja je bilo nekoliko predavanja i razgovora s pojedinim profesorima i asistenitima, nakon kojih mi se potpuno preokrenuo pogled na određeni segment arhitekture ili život općenito. Danas možda najviše cijenim baš te „jedan na jedan“ razgovore u kojima sam naučila mnogo više nego li iz predavanja i literature koju sam proučavala.
12. Da li ste ponosni na sebe?
• Ako me pitate da li sam ponosna na uspjeh ostvaren na fakultetu, onda jesam. Ponosna sam na to što sam ostvarila uspjeh bez da sam ga prethodno očekivala i forsirala. Studirala sam na način i u tempu koji mi je odgovarao. Sretna sam što se na kraju ispostavilo da mi se trud uglavnom isplatio, bilo putem nekog priznanja i osobne satisfakcije, bilo putem stipendija i radnog mjesta na kojem sam trenutno.
13. Koji je vaš slijedeći korak?
• Nakon diplome sam nekoliko mjeseci radila u arhitektonskom studiju BF na natječaju za pulsku rivu. Za mene je to bilo pozitivno i zanimljivo iskustvo jer se nikada prije nisam bavila natječajem, a posebice zato što je naš projekt osvojio prvu nagradu. Ubrzo nakon toga zaposlila sam se kao znanstveni novak-asistent na Arhitektonskom fakultetu, u sklopu čega sam upisala i doktorski studij. Trenutno radim na znanstvenom projektu „Atlas hrvatske arhitekture XX. stoljeća“ i sudjelujem u nastavi na nekoliko kolegija. Rad sa studentima me posebice ispunjava, te se nadam da ću se i u budućnosti baviti nekim sličnim edukacijskim aspektom arhitekture. Trenutno mi se čini kao da sam stavila praksu (projektiranje) „na čekanje“, što će se nadam se u dogledno vrijeme promijeniti. Željela bih pronaći balans između ta dva aspekta, što će biti moguće tek kada se malo „uhodam“ i pobliže upoznam sa svim obvezama koje donosi moje novo radno mjesto.
14. Kako zamišljate svoj život za pet godina?
• Uh, rijetko razmišljam tako daleko unaprijed jer se pokazalo da stvari često otiđu u nekom sasvim drugom pravcu.
15. Smatrate li da Arhitektura više spada u područje umjetnosti ili hladne tehničke znanosti i građevinarstva?
• Jedna od najpoznatijih definicija arhitekture kaže da arhitekturu određuju tri jednakovrijedna elementa: funkcija, konstrukcija i forma, što već ukazuje na sintezu tehničkih znanosti i umjetnosti. Pri tom se umjetnički aspekt arhitekture ne odnosi isključivo na njenu formu, odnosno oblikovanje, već i na kreativnost prilikom cjelokupnog procesa projektiranja koja započinje s traženjem koncepta, te provlačenjem te ideje kroz sve aspekte projektirane zgrade ili prostora. Smatram da u arhitekturi zaista postoji ravnopravni odnos između tehnike i umjetnosti, pri čemu naravno u pojedinim segmentima arhitekture i pojedinim projektima prevladava jedno ili drugo područje.
I Vaša poruka, molim, studentskoj populaciji najprije svojega donedavnog fakulteta:
Prvo, mislim da dobrog studenta ne čine samo dobre ocjene. Bitno je da tijekom studija osoba intelektualno raste, savladava i primjenjuje nove načine razmišljanja, te razvija svoj pogled na učenje, svoju struku i generalno svijet oko sebe. Isto tako, smatram da je uz profesionalno sazrijevanje jednako bitan osobni razvoj čovjeka u drugim sferama koje ga intrigiraju i ispunjavaju. Svi drugi interesi, strasti ili hobiji zapravo mu pomažu da bude bolji i zadovoljniji u svojoj profesiji iz razloga što mu omogućavaju višestruke poglede na istu stvar. Neko drugo područje zahtjeva drugačiji sustav mišljenja te ono zapravo potencira kreativnost i mogućnost raznovrsnih interpretacija neke problematike. Mnogi studenti smatraju da se mogu nadati uspjehu isključivo uz puno odricanja i mukotrpan rad bez mnogo satisfakcije, osim one finalne. Smatram da postoji i drugi, manje rigidni put do uspjeha na fakultetu. Bitno je da se osoba ne boji pristupiti studiranju kreativno, tražeći vlastiti način studiranja, van stereotipnih obrazaca organizacije vremena ili učenja.