Nakon summita Tri mora, inicijative ranije poznate i kao “uspravnica” Jadran-Baltik, ključno nije što o toj međunarodnoj inicijativi s hrvatskom predsjednicom u glavnoj ulozi kaže ovaj ili onaj analitičar i komentator, nego što kaže - Vlada Republike Hrvatske.
Zasad Vlada ne kaže ništa. Barem ništa supstancijalno. Iz Vlade stižu retoričke, vrlo načelne poruke podrške svemu što radi predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović, poruke suglasja, da ne kažemo zajedništva, pa i oko ove inicijative u kojoj se, bez ikakve sumnje, hrvatska predsjednica profilirala kao jedna od pokretačica, što je u nekoliko navrata naglasio i američki predsjednik Donald Trump prošloga tjedna u Varšavi. Ali jedna od stvarnih, supstancijalnih poruka bila bi da Vlada osmišljava formulu po kojoj će plin s budućeg LNG terminala na Krku biti dovoljno cjenovno konkurentan da pronađe kupce među potrošačima u gospodarstvu. Hrvatskom, slovenskom, mađarskom, češkom ili bilo kojem drugom gospodarstvu na “uspravnici” koju bi LNG terminal na Krku trebao opskrbljivati.
Zasad sve pršti od velikih geostrateških najava, ali nitko ne spominje detalj da za proizvod poput ukapljenog plina dopremljenog s udaljenih kontinenata na otok Krk hrvatska Vlada treba donijeti posebnu tarifu, koja će cijenu tog plina učiniti jednakom ili za nijansu jeftinijom od prirodnog plina dopremljenog plinovodom iz Rusije ili platformi na Jadranu. Da bi se to dogodilo, vjerojatno je potrebno subvencionirati dio tarife. Je li netko dosad najavio hrvatskim poreznim obveznicima da će, zbog boljeg geopolitičkog pozicioniranje Hrvatske, netko od njih možda zatražiti da subvencioniraju cijenu plina s LNG terminala na Krku? Lijepo je da čuti da je Krk svima na usnama, od predsjednice Grabar-Kitarović do predsjednika Trumpa, no za stvarno pokretanje izgradnje LNG terminala nužno je čuti nekoga tko misli na provedbene detalje. A to je Vlada. Bez toga, LNG terminal na Krku ostat će ono što je bio u zadnjih 30 godina: projekt o kojemu se samo priča, ne nužno i pokreće.
Istina, sada su, za razliku od posljednjih 30 godina koliko se priča o LNG-u, okolnosti za gradnju LNG terminala na Krku drukčije i povoljnije. Povoljne okolnosti ne izviru samo iz činjenice da se stvara inicijativa Tri mora, niti samo iz činjenice da američka vlada po prvi put otvara mogućnost izvoza plina iz SAD-a, nego i iz činjenice da politika EU ide u smjeru stvaranja energetske unije, u kojoj se diversifikacijom želi razbiti energetska ovisnost nekih zemalja srednje i istočne Europe o ruskom plinu. Drugim riječima, zaista je sazrelo vrijeme za projekt LNG terminala na Krku, ali to što je idealan trenutak za takav projekt ne znači da se projekt može ostvariti bez osmišljavanja svih provedbenih detalja poput gore spomenutog detalja o tarifi. Važno je podsjetiti na još nešto bez čega se projekt ne može ostvariti. Bez potpore EU koja, srećom, i suprotno raznim medijskim analizama koje pokušavaju predstaviti inicijativu Tri mora kao suprotstavljenu interesima EU, podržava i LNG terminal na Krku i druge velike infrastrukturne projekte iz priče o Tri mora.
Zaista je neobično čitati tvrdnje da EU ne podržava bolje infrastrukturno povezivanje država članica iz srednje i istočne Europe ako znamo da EU financira upravo takve projekte. U listopadu 2014. Europska komisija je uvrstila LNG terminal na Krku na listu prioriteta važnih za energetsku sigurnost Europe i dala 4,9 milijuna eura za izradu studije izvodljivosti. Zatim je, u srpnju 2015., dala još 550 tisuća eura za studiju o plutajućem LNG terminalu, te još 2,25 milijuna eura za predinvesticijsku fazu ključnog plinovoda za projekt LNG terminala na Krku, onog od Zlobina preko Bosiljeva i Siska do Slobodnice. EU je dala i 4,8 milijuna eura za plinovod od Bosiljeva preko Zaboka do Slovenije. Svatko tko u Hrvatskoj tvrdi da su Tri mora i LNG Krk suprotstavljeni politici EU bio bi uvjerljiv samo ako se pobrine da se vrati taj novac koji su europski porezni obveznici dali da se LNG Krk uopće pomakne s mrtve točke. Svatko tko je svjestan ove podrške iz EU i svjestan činjenice da se projekti poput LNG terminala ne grade samo lijepim riječima, nego novcem i djelima, bit će uvjerljiv samo ako nastavi raditi one male, ali važne korake koji dovode projekt do operativnosti. A jedini tko to može je Vlada. Loptica bačena s Pantovčaka (premda je i ondje doletjela iz Washingtona i Bruxellesa) sada je, preko Varšave, doletjela u Banske dvore. Od Vlade se očekuje da kaže što će - i puno važnije: kako i kada - učiniti s tom lopticom.
Nakon summita Tri mora, inicijative ranije poznate i kao “uspravnica” Jadran-Baltik, ključno nije što o toj međunarodnoj inicijativi s hrvatskom predsjednicom u glavnoj ulozi kaže ovaj ili onaj analitičar i komentator, nego što kaže - Vlada Republike Hrvatske.
Zasad Vlada ne kaže ništa. Barem ništa supstancijalno. Iz Vlade stižu retoričke, vrlo načelne poruke podrške svemu što radi predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović, poruke suglasja, da ne kažemo zajedništva, pa i oko ove inicijative u kojoj se, bez ikakve sumnje, hrvatska predsjednica profilirala kao jedna od pokretačica, što je u nekoliko navrata naglasio i američki predsjednik Donald Trump prošloga tjedna u Varšavi. Ali jedna od stvarnih, supstancijalnih poruka bila bi da Vlada osmišljava formulu po kojoj će plin s budućeg LNG terminala na Krku biti dovoljno cjenovno konkurentan da pronađe kupce među potrošačima u gospodarstvu. Hrvatskom, slovenskom, mađarskom, češkom ili bilo kojem drugom gospodarstvu na “uspravnici” koju bi LNG terminal na Krku trebao opskrbljivati.
Zasad sve pršti od velikih geostrateških najava, ali nitko ne spominje detalj da za proizvod poput ukapljenog plina dopremljenog s udaljenih kontinenata na otok Krk hrvatska Vlada treba donijeti posebnu tarifu, koja će cijenu tog plina učiniti jednakom ili za nijansu jeftinijom od prirodnog plina dopremljenog plinovodom iz Rusije ili platformi na Jadranu. Da bi se to dogodilo, vjerojatno je potrebno subvencionirati dio tarife. Je li netko dosad najavio hrvatskim poreznim obveznicima da će, zbog boljeg geopolitičkog pozicioniranje Hrvatske, netko od njih možda zatražiti da subvencioniraju cijenu plina s LNG terminala na Krku? Lijepo je da čuti da je Krk svima na usnama, od predsjednice Grabar-Kitarović do predsjednika Trumpa, no za stvarno pokretanje izgradnje LNG terminala nužno je čuti nekoga tko misli na provedbene detalje. A to je Vlada. Bez toga, LNG terminal na Krku ostat će ono što je bio u zadnjih 30 godina: projekt o kojemu se samo priča, ne nužno i pokreće.
Istina, sada su, za razliku od posljednjih 30 godina koliko se priča o LNG-u, okolnosti za gradnju LNG terminala na Krku drukčije i povoljnije. Povoljne okolnosti ne izviru samo iz činjenice da se stvara inicijativa Tri mora, niti samo iz činjenice da američka vlada po prvi put otvara mogućnost izvoza plina iz SAD-a, nego i iz činjenice da politika EU ide u smjeru stvaranja energetske unije, u kojoj se diversifikacijom želi razbiti energetska ovisnost nekih zemalja srednje i istočne Europe o ruskom plinu. Drugim riječima, zaista je sazrelo vrijeme za projekt LNG terminala na Krku, ali to što je idealan trenutak za takav projekt ne znači da se projekt može ostvariti bez osmišljavanja svih provedbenih detalja poput gore spomenutog detalja o tarifi. Važno je podsjetiti na još nešto bez čega se projekt ne može ostvariti. Bez potpore EU koja, srećom, i suprotno raznim medijskim analizama koje pokušavaju predstaviti inicijativu Tri mora kao suprotstavljenu interesima EU, podržava i LNG terminal na Krku i druge velike infrastrukturne projekte iz priče o Tri mora.
Zaista je neobično čitati tvrdnje da EU ne podržava bolje infrastrukturno povezivanje država članica iz srednje i istočne Europe ako znamo da EU financira upravo takve projekte. U listopadu 2014. Europska komisija je uvrstila LNG terminal na Krku na listu prioriteta važnih za energetsku sigurnost Europe i dala 4,9 milijuna eura za izradu studije izvodljivosti. Zatim je, u srpnju 2015., dala još 550 tisuća eura za studiju o plutajućem LNG terminalu, te još 2,25 milijuna eura za predinvesticijsku fazu ključnog plinovoda za projekt LNG terminala na Krku, onog od Zlobina preko Bosiljeva i Siska do Slobodnice. EU je dala i 4,8 milijuna eura za plinovod od Bosiljeva preko Zaboka do Slovenije. Svatko tko u Hrvatskoj tvrdi da su Tri mora i LNG Krk suprotstavljeni politici EU bio bi uvjerljiv samo ako se pobrine da se vrati taj novac koji su europski porezni obveznici dali da se LNG Krk uopće pomakne s mrtve točke. Svatko tko je svjestan ove podrške iz EU i svjestan činjenice da se projekti poput LNG terminala ne grade samo lijepim riječima, nego novcem i djelima, bit će uvjerljiv samo ako nastavi raditi one male, ali važne korake koji dovode projekt do operativnosti. A jedini tko to može je Vlada. Loptica bačena s Pantovčaka (premda je i ondje doletjela iz Washingtona i Bruxellesa) sada je, preko Varšave, doletjela u Banske dvore. Od Vlade se očekuje da kaže što će - i puno važnije: kako i kada - učiniti s tom lopticom.