Sve je krenulo zabunom.Jedan nesmotren prijateljičin 'klik' odveo ju je u 'nevinu'pustolovinu.
Prihvatila je druženje i čavrljanje na društvenoj mreži.To joj nikad ne bi palo na pamet, da se nije slučajno dogodilo .
Nema slučajnosti.
Odvedena je na taj put da nešto o sebi i drugima nauči.
„Dopisuješ se ako želiš, a ne moraš. Ako ti dojadi možeš bez opravdavanja, crvenjenja , neugodnosti i uvjeravanja da je granica prijateljstva pređena,zbrisati…“uvjeravala ju je Lili s osmijehom.Nikad nije živjela u iluziji, pa to nije htjela ni sada.Svejedno ju je golicalo da vidi što i kako se ta priča odvija.Da nismo znatiželjni, ne bi bilo poticaja da se život promijeni.
Prijateljica ju je povela na njegov profil. S ekrana joj se smiješio pristojno odjeven muškarac.Ni lijep, ni ružan.Običan.Nisu pronašle ništa neuobičajeno, do jezika na kojima može komunicirati. Prvo što joj je upalo u oči, bilo je da dolazi iz Firence,a nije naveo da govori talijanski,već da se služi brazilskim španjolskim, njemačkim i engleskim. Crnooka i tamnoputa djevojčica, kojoj nije moglo biti više od četiri-pet godina,smiješila se iza njegove fotografije snimljene u Vatikanu.
Dok su se zabavljale istraživanjem 'novog prijatelja', stigla je prva poruka.Lili je pljesnula rukama i široko se nasmijala govoreći:“Ovaj ne gubi vrijeme…Slušaj, slušaj što ti piše! Pristojna poruka, nema što, pa neće te pojesti porukom!Ne budi toliko divlja!“
„Da želim slušati, slušala bih ga u živo. Kako da znamo, tko je taj, može izmisliti kakvu god hoće priču i na mreži ju kreirati. Može biti ubojica, lopov i predator…“obrecnula se na nju.
„Ne budi toliko paranoična i negativna. Vidjet ćeš da to ima svoj čar…I ja sam svog tako upoznala. Nije bio tako daleko, tu iza Karlovca…Nije nastran i ništa nije lagao.
„Eh, kad si ga mogla provjeriti. Osim toga puno je lakše komunicirati na materinjem jeziku.“
„Hoćeš mu odgovoriti?Ma vidi , baš je zgodan! Ima nježan pogled i izgleda kao obiteljski čovjek.“
„Da. Samo mi to treba, što ako ima suprugu?!“užasnuto je pitala.
„Daj se smiri. Ne bi bio jedini…“
„Uh, tebi ništa ne smeta.“
„Pa dopisuje se, što je u tome grešno?“
„To što zanemaruje svoju ženu i obitelj.Kakvo vražje dopisivanje, pa nije u pubertetu…Briši ga.“
Klimnula je glavom, mrmljajući i mašući rukama, i nije ga pobrisala.
U tijeku večeri stigle su još četiri poruke.Dizale su joj tlak.Prvo je tražila alate da ga blokira, a onda ih znatiželjno pročitala.Imala je Lili pravo.Pristojan čovjek.
Kad je primila desetu poruku,odgovorila je.
U par je dana saznala je da ima četrnaesto godišnju djevojčicu, da je udovac, da radi na međunarodnom projektu vezanom za naftu,da će doći u njenu zemlju da se upoznaju….Nije htio da se čuju i vide preko skeypea.
Zvonilo je...,a ona se oglušila.
Uslijedile su emotivne poruke u stilu 'latinoloverskih'. Smijala se i zahvaljivala na obećanjima, podebljavala poruke 'smjehuljčićem' i podignutim palcem.Ispočetka je bio 'uvrijeđen' što mu ne vjeruje, ali dokazat će on to! Takve poruke, bez obzira na emocionalnu zrelost, svaka bi žena voljela dobiti.Podižu samopoštovanje i daju potvrdu da je još živa i željena.Bude iluzije iz najranije mladosti i vraćaju u to prelijepo doba.
Doba naivne nevinosti, u kojem se sve zablude i pogreške stignu ispraviti.
Sve je izgledalo nevino i primjereno obrazovanoj osobi, do poruke o ugovoru koji je sklopio s korporacijom iz Kine i novcu koji mu polako nestaje, a računi se gomilaju.Sklopio je nepovoljan ugovor. Isplata slijedi po obavljenom poslu, a gdje su ulaganja i troškovi zaposlenika?! To nije primjereno poslovnim ljudima,tako se varaju naivke…Glasno se nasmijala. Prvo što je pomislila:priprema teren da traži novac.Htjela ga je skrenuti s fokusa njegovog nauma i tražila da joj pošalje zajedničku fotografiju s kćerkom iz sadašnjeg vremena. Oglušio se na zamolbu, a ona je očekivala zadnju poruku. Nije se javljao dva dana. Pustila je da se uvjeri da ga je dobro detektirala. Glupo se osjećala, znajući što slijedi, a svejedno s nestrpljenjem očekivala traženi iznos za slatkaste emotivne poruke. Predator se najuljudnijom porukom uz ispriku isprsio s poniznom molbom, za poveći iznos u stranoj valuti. Odahnula je gledajući u magičnu brojku, shvaćajući koliko košta malo iskričavih rečenica s gramatičkim pogreškama.
Nasmijala se i zatvorila pristup.
Na dnevnoj su joj bazi stizali zahtjevi za prijateljstvom 'pristojnih' ljudi sa stalnim zaposlenjem.I opet je nešto izgledalo nakaradno. Svi jezici na kojima je komunicirao prethodnik, ostali su nepromijenjeni. Ne bi to bilo ništa čudno da 'budući prijatelji' nisu komunicirali na brazilskom španjolskom,njemačkom i engleskom, a bili iz Amerike.
Odbila je 'prijateljstva', ne želeći se izložiti novom ili starom emocionalnom teroristi.