‘Ne može se svaki seoski amaterizam smatrati naivom’
https://www.nacional.hr/ne-moze-se-svaki-seoski-amaterizam-smatrati-naivom/
Povjesničar umjetnosti Vladimir Crnković cijeloga života bavi se naivnom umjetnošću u Hrvatskoj. Ideja njegove nove knjige ‘Moji ljudi’, na kojoj je radio više od dva desetljeća, bila je sačuvati od zaborava neke od najvažnijih protagonista naivne umjetnosti, koje je i sam poznavao
Ako je netko u Hrvatskoj sinonim za bavljenje naivom, granom moderne umjetnosti koja je karakteristična po tome što samouki slikari pristupaju temama iz zavičaja, seoskog života, društvenosti i rada, iz kuta neke dječje, “naivne” neposrednosti, onda je to Vladimir Crnković. Rođen je u Zagrebu 1942. gdje je i diplomirao povijest umjetnosti. On je posvećen pravcu koji je, kada je riječ o hrvatskom slikarstvu, doživio ponajveći uspjeh u inozemstvu, čemu je i sam pridonio najprije kao kustos, a potom i kao ravnatelj Hrvatskog muzeja naivne umjetnosti – a riječ je o prvom takvom muzeju u svijetu – od 1998. do 2014. Svojevrsnu krunu njegova rada predstavlja upravo objavljena knjiga “Moji ljudi”, na kojoj je radio više od dva desetljeća, a ideja je bila sačuvati od zaborava neke od najvažnijih protagonista naivne umjetnosti, koje je i sam poznavao. Time je istodobno portretirao značajne ljude i pružio uvid u svoju intimu i rad, o čemu je govorio u razgovoru za Nacional.
NACIONAL: Proveli ste djetinjstvo i mladost u zgradi u kojoj je nekoliko godina živio i kipar i slikar Vanja Radauš, umjetnik kojim ste fascinirani još i danas. Možete li se prisjetiti svega toga?
Rođen sam 1942., a Radauš se doselio u tu zgradu 1945., nakon završetka Drugoga svjetskog rata. Dakako, iz tog razdoblja slabo ga se sjećam jer sam bio dijete, no njegov tadašnji boravak u toj zgradi opisan je u knjizi Josipa Horvata “Preživjeti u Zagrebu / Dnevnik 1943. – 1945.” Kasnije sam ga susretao kada je dolazio u posjete nekim ukućanima te kuće, ponajviše Ivi Hergešiću s kojim se nastavio intenzivno družiti i prijateljevati. Hergešićev tekst “Pismo starom prijatelju”, predgovor za jednu Radauševu zbirku pjesama, osobno mi je jedan od najljepših i najdubljih tekstova o tom svestranu umjetniku koji se, znakovito, gotovo u cijelosti odnosi na majstorovu likovnu dionicu…
V. CRNKOVIĆ Osvrt na najvažnije protagoniste hrvatske naive
https://www.nacional.hr/v-crnkovic-osvrt-na-najvaznije-protagoniste-hrvatske-naive/
U Hrvatskom muzeju naivne umjetnosti predstavljena je knjiga “Moji ljudi” našeg istaknutog likovnog kritičara i povjesničara umjetnosti, Vladimira Crnkovića, javlja HRT.
“Moji ljudi” memoarsko je osvrtanje na neke od najvažnijih protagonista hrvatske naivne umjetnosti (foto ilustracija) te prikazuje autorov slojevit, intiman i detaljan autoportet koji pridonosi afirmaciji hrvatske naive kao vrhunske umjetnosti. Uz autora knjige, na promociji su govorili Tonko Maroević, Petar Prelog i Marijan Špoljar, promotori knjige, te ravnateljica HMNU-a Mira Francetić Malčić.
U knjizi je ukupno 28 kraćih ili dužih esejističkih priloga, odnosno stručnih studija, gdje se raspravlja o nekoliko prominentnih i najvrsnijih umjetnika hrvatske naive – Ivanu Lackoviću, Ivanu Rabuzinu, Ivanu Večenaju, Matiji Skurjeniju, Ivanu Generaliću, Martinu Mehkeku, Miji Kovačiću i Franji Vujčecu – te trojci iznimnih autora hrvatske moderne umjetnosti: Vanji Radaušu, Marijanu Detoniju i Željku Senečiću.
U šest je priloga riječ o analizama, interpretacijama i vrednovanju ključnih novonabavljenih djela za fundus Hrvatskog muzeja naivne umjetnosti u posljednjih desetak godina. Slijede zapisi o nekolicini likovnih kritičara, povjesničara umjetnosti, galerista i muzealaca – Josipu Depolu, Jurju Baldaniju, Vladimiru Gossu, Nadi Vrkljan Križić i Charlotti Zander; te dva prevoditelja: Williamu E. Yuillu i Edi Dermitu – koji su višestruko zaslužni za promociju, interpretaciju i prezentaciju naše naive. U svim je tekstovima prisutna veća ili manja povezanost s problematikom naive i srodnih pojava odnosno s institucijom zagrebačkog Muzeja naive.